Skip to content

Ispit 1 i Ispit 6, Zadatak 1

Newton-Raphson, jedna iteracija tokova snaga: rešen zadatak

Zadatak sa ispita iz predmeta Analiza elektroenergetskih sistema (AEES), FTN Novi Sad. Rešenje: Miloš Sarić

Analiza elektroenergetskih sistema (AEES), FTN Novi Sad

Zadatak

Na slici 1 dat je elektroenergetski sistem (EES) sa vodom V i elektranom koju čine generator G1 i blok-transformator T1 priključeni u čvoru 1. Podaci o vodu dati su ispod slike 1. Elektrana priključena u čvor 1 i vod imaju dovoljan kapacitet da se pokrije bilo kakav zahtev za potrošnjom. Elektrana održava konstantan moduo napona čvora 1 na 231 kV. Kompleksna snaga potrošnje priključena u čvoru 2 nezavisna je od napona i iznosi 300 MW i 50 MVAr. Postaviti problem ustaljenog stacionarnog režima razmatranog EES u zadatim uslovima, formulisati matematički model tokova snaga, pripremiti ga za rešavanje primenom Newton-Raphson-ovog iterativnog postupka i uraditi jednu iteraciju iterativnog postupka.

Podaci o vodu:

XdX_d, XiX_iX0X_0
V0,4 Ω/km3⋅Xd3 \cdot X_d
G1T11V, 125 km2300 MW, 50 MVArV1 = 231 kV
Slika 1 – Elektroenergetski sistem

Poznato

  • Xd=0,4X_d = 0{,}4Ω/km
  • l=125l = 125km
  • V1=231V_1 = 231kV
  • Pp2=300P_{p2} = 300MW
  • Qp2=50Q_{p2} = 50MVAr

Rešenje

Šta se traži i kojim postupkom

Ustaljeni stacionarni režim mreže poznat je kada se znaju fazori napona svih čvorova; iz njih slede snaga elektrane i tok snage po vodu. To je problem proračuna tokova snaga: sistem nelinearnih jednačina bilansa snaga u čvorovima, koji se rešava iterativno, ovde Newton-Raphson-ovim postupkom. Zadatak traži četiri koraka: postavku problema (vrste čvorova i nepoznate), matematički model (jednačine injektiranja), pripremu za Newton-Raphson-ov postupak (Jakobijan i početno rešenje) i jednu iteraciju.

Parametri voda u relativnim jedinicama

U ustaljenom simetričnom režimu postoji samo direktni redosled, pa se od podataka o vodu koristi samo XdX_d (XiX_i i X0X_0 služe za nesimetrične kvarove). Otpornost i otočna susceptansa voda nisu date, pa je vod čista redna reaktansa:

XV=Xd⋅l=0,4⋅125=50 Ω.X_V = X_d \cdot l = 0{,}4 \cdot 125 = 50\ \Omega.

Elektrana (G1 i T1) održava napon čvora 1, pa njeni parametri za tokove snaga nisu potrebni. Za bazne veličine uzimamo SB=100S_B = 100 MVA i za bazni napon baš napon koji elektrana drži, UB=231U_B = 231 kV, pa je napon čvora 1 jednak 1 r.j.:

ZB=UB2SB=2312100=533,61 Ω,XV=50533,61=0,0937 r.j.\begin{aligned} Z_B &= \frac{U_B^2}{S_B} = \frac{231^2}{100} = 533{,}61\ \Omega, \\ X_V &= \frac{50}{533{,}61} = 0{,}0937\ \rj \end{aligned}

Postavka problema: vrste čvorova

Čvor 1 je referentno-balansni (SL): elektrana drži moduo njegovog napona i ima dovoljan kapacitet da pokrije potrošnju i gubitke, a fazni ugao njegovog napona je referentni. Njegove snage P1P_1 i Q1Q_1 su nepoznate i računaju se na kraju, iz rešenja:

V1sp=1 r.j.,θ1sp=0.V_1^{sp} = 1\ \rj, \qquad \theta_1^{sp} = 0.

Čvor 2 je potrošački (PQ): snaga potrošnje ne zavisi od napona, pa su zadata njegova injektiranja (proizvodnja minus potrošnja), a nepoznati su V2V_2 i θ2\theta_2:

P2sp=−300100=−3 r.j.,Q2sp=−50100=−0,5 r.j.\begin{aligned} P_2^{sp} &= -\frac{300}{100} = -3\ \rj, \\ Q_2^{sp} &= -\frac{50}{100} = -0{,}5\ \rj \end{aligned}

Mreža ima N=2N = 2 čvora, NPQ=1N_{PQ} = 1 i NPV=0N_{PV} = 0, pa se rešava 2NPQ+NPV=22N_{PQ} + N_{PV} = 2 jednačine sa dve nepoznate, vektorom:

X=[θ2V2].\boldsymbol{X} = \begin{bmatrix} \theta_2 \\ V_2 \end{bmatrix}.

Matrica admitansi

Admitansa voda je y‾V=1/(jXV)=−j10,6722\ph{y}_V = 1/(\mathrm{j}X_V) = -\mathrm{j}10{,}6722 r.j., pa je:

Y‾BUS=[−j10,6722j10,6722j10,6722−j10,6722]r.j.,\ph{\boldsymbol{Y}}_{BUS} = \begin{bmatrix} -\mathrm{j}10{,}6722 & \mathrm{j}10{,}6722 \\ \mathrm{j}10{,}6722 & -\mathrm{j}10{,}6722 \end{bmatrix} \rj,

odnosno:

Gij=0,B11=B22=−10,6722,B12=B21=10,6722.\begin{aligned} G_{ij} &= 0, \\ B_{11} = B_{22} &= -10{,}6722, \\ B_{12} = B_{21} &= 10{,}6722. \end{aligned}

Matematički model: jednačine injektiranja

U jednačinama bilansa snaga za čvor 2 ostaju, sa Gij=0G_{ij} = 0, V1=1V_1 = 1, θ1=0\theta_1 = 0 i B22=−B21B_{22} = -B_{21}, samo članovi sa BB:

P2=V2V1B21sin⁡θ21=10,6722 V2sin⁡θ2,Q2=−V22B22−V2V1B21cos⁡θ21=10,6722(V22−V2cos⁡θ2).\begin{aligned} P_2 &= V_2 V_1 B_{21} \sin\theta_{21} \\ &= 10{,}6722\, V_2 \sin\theta_2, \\ Q_2 &= -V_2^2 B_{22} - V_2 V_1 B_{21} \cos\theta_{21} \\ &= 10{,}6722 \left( V_2^2 - V_2 \cos\theta_2 \right). \end{aligned}

Model tokova snaga su dve jednačine F(X)=0\boldsymbol{F}(\boldsymbol{X}) = \boldsymbol{0}, Φ2=P2(θ2,V2)−P2sp=0\Phi_2 = P_2(\theta_2, V_2) - P_2^{sp} = 0 i Ψ2=Q2(θ2,V2)−Q2sp=0\Psi_2 = Q_2(\theta_2, V_2) - Q_2^{sp} = 0, ovde:

Φ2=10,6722 V2sin⁡θ2+3=0,Ψ2=10,6722(V22−V2cos⁡θ2)+0,5=0.\begin{aligned} \Phi_2 &= 10{,}6722\, V_2 \sin\theta_2 + 3 = 0, \\ \Psi_2 &= 10{,}6722 \left( V_2^2 - V_2 \cos\theta_2 \right) + 0{,}5 = 0. \end{aligned}

Priprema za Newton-Raphson-ov postupak

Newton-Raphson-ov postupak linearizuje model oko tekućeg rešenja X(k)\boldsymbol{X}^{(k)} i iz linearizovanih jednačina računa popravku:

[Δθ2ΔV2](k+1)=−[J(k)]−1[ΔP2ΔQ2](k),J=[H22F22′K22L22′],\begin{gathered} \begin{bmatrix} \Delta\theta_2 \\ \Delta V_2 \end{bmatrix}^{(k+1)} = -\left[ \boldsymbol{J}^{(k)} \right]^{-1} \begin{bmatrix} \Delta P_2 \\ \Delta Q_2 \end{bmatrix}^{(k)}, \\[1ex] \boldsymbol{J} = \begin{bmatrix} H_{22} & F'_{22} \\ K_{22} & L'_{22} \end{bmatrix}, \end{gathered}

gde su debalansi ΔP2(k)=Φ2(X(k))\Delta P_2^{(k)} = \Phi_2(\boldsymbol{X}^{(k)}) i ΔQ2(k)=Ψ2(X(k))\Delta Q_2^{(k)} = \Psi_2(\boldsymbol{X}^{(k)}) vrednosti modela u tekućem rešenju. Elementi Jakobijana (Jacobian matrice) su izvodi jednačina bilansa po nepoznatim; za čvor 2 i ovu mrežu:

H22=∂P2∂θ2=−Q2−V22B22=10,6722 V2cos⁡θ2,F22′=∂P2∂V2=P2V2+V2G22=10,6722sin⁡θ2,K22=∂Q2∂θ2=P2−V22G22=10,6722 V2sin⁡θ2,L22′=∂Q2∂V2=Q2V2−V2B22=21,3444 V2−10,6722cos⁡θ2.\begin{aligned} H_{22} &= \frac{\partial P_2}{\partial \theta_2} = -Q_2 - V_2^2 B_{22} \\ &= 10{,}6722\, V_2 \cos\theta_2, \\ F'_{22} &= \frac{\partial P_2}{\partial V_2} = \frac{P_2}{V_2} + V_2 G_{22} \\ &= 10{,}6722 \sin\theta_2, \\ K_{22} &= \frac{\partial Q_2}{\partial \theta_2} = P_2 - V_2^2 G_{22} \\ &= 10{,}6722\, V_2 \sin\theta_2, \\ L'_{22} &= \frac{\partial Q_2}{\partial V_2} = \frac{Q_2}{V_2} - V_2 B_{22} \\ &= 21{,}3444\, V_2 - 10{,}6722 \cos\theta_2. \end{aligned}

Za početno rešenje uzima se ravan naponski profil (flat start):

θ2(0)=0,V2(0)=1 r.j.\theta_2^{(0)} = 0, \qquad V_2^{(0)} = 1\ \rj

Prva iteracija

Snage i debalansi u početnom rešenju, gde je sin⁡0=0\sin 0 = 0 i cos⁡0=1\cos 0 = 1:

P2(0)=0,Q2(0)=10,6722(1−1)=0,ΔP2(0)=0−(−3)=3,ΔQ2(0)=0−(−0,5)=0,5.\begin{aligned} P_2^{(0)} &= 0, \\ Q_2^{(0)} &= 10{,}6722 \left( 1 - 1 \right) = 0, \\ \Delta P_2^{(0)} &= 0 - (-3) = 3, \\ \Delta Q_2^{(0)} &= 0 - (-0{,}5) = 0{,}5. \end{aligned}

Jakobijan u početnom rešenju:

J(0)=[10,67220010,6722].\boldsymbol{J}^{(0)} = \begin{bmatrix} 10{,}6722 & 0 \\ 0 & 10{,}6722 \end{bmatrix}.

U ravnom profilu je sin⁡θ2=0\sin\theta_2 = 0, pa su F22′F'_{22} i K22K_{22} jednaki nuli: Jakobijan je dijagonalan, i u prvoj iteraciji debalans aktivne snage pomera samo ugao, a reaktivne samo napon:

Δθ2(1)=−ΔP2(0)H22(0)=−310,6722=−0,2811 rad=−16,11∘,ΔV2(1)=−ΔQ2(0)L22′(0)=−0,510,6722=−0,04685 r.j.\begin{aligned} \Delta\theta_2^{(1)} &= -\frac{\Delta P_2^{(0)}}{H_{22}^{(0)}} = -\frac{3}{10{,}6722} \\ &= -0{,}2811\ \text{rad} = -16{,}11^\circ, \\ \Delta V_2^{(1)} &= -\frac{\Delta Q_2^{(0)}}{L'^{(0)}_{22}} = -\frac{0{,}5}{10{,}6722} \\ &= -0{,}04685\ \rj \end{aligned}

Rešenje posle prve iteracije:

θ2(1)=θ2(0)+Δθ2(1)=−0,2811 rad=−16,11∘,V2(1)=V2(0)+ΔV2(1)=0,9531 r.j.=220,2 kV.\begin{aligned} \theta_2^{(1)} &= \theta_2^{(0)} + \Delta\theta_2^{(1)} \\ &= -0{,}2811\ \text{rad} = -16{,}11^\circ, \\ V_2^{(1)} &= V_2^{(0)} + \Delta V_2^{(1)} \\ &= 0{,}9531\ \rj = 220{,}2\ \text{kV}. \end{aligned}

Provera konvergencije i dalje iteracije

Posle iteracije računaju se debalansi u novom rešenju:

ΔP2(1)=0,1781 r.j.,ΔQ2(1)=0,4227 r.j.\begin{aligned} \Delta P_2^{(1)} &= 0{,}1781\ \rj, \\ \Delta Q_2^{(1)} &= 0{,}4227\ \rj \end{aligned}

Debalans aktivne snage pao je sa 3 na 0,1781 r.j., a reaktivne samo sa 0,5 na 0,4227 r.j.: ugao od −16,11° povećava gubitke reaktivne snage na vodu, a Jakobijan iz ravnog profila, sa K22=0K_{22} = 0, taj uticaj ugla na reaktivnu snagu ne vidi. Od druge iteracije F22′F'_{22} i K22K_{22} više nisu nula, i postupak brzo konvergira. Za tačnost od 10−410^{-4} r.j. u debalansima (videti kriterijume konvergencije) potrebne su 4 iteracije:

kkθ2(k)\theta_2^{(k)} [°]V2(k)V_2^{(k)} [r.j.]ΔP2(k)\Delta P_2^{(k)} [r.j.]ΔQ2(k)\Delta Q_2^{(k)} [r.j.]
00,001,000030,5
1−16,110,95310,17810,4227
2−18,040,90180,019360,02824
3−18,250,89750,00018040,0002069
4−18,250,8975<10−4< 10^{-4}<10−4< 10^{-4}

Rešenje je V2=0,8975V_2 = 0{,}8975 r.j. =207,3= 207{,}3 kV i θ2=−18,25∘\theta_2 = -18{,}25^\circ. Iz njega elektrana u čvoru 1 daje P1=300P_1 = 300 MW, koliko i potrošnja, jer vod bez otpornosti nema gubitke aktivne snage, i Q1=157,6Q_1 = 157{,}6 MVAr: 50 MVAr za potrošnju i 107,6 MVAr gubitaka reaktivne snage na reaktansi voda.

Rezultat

Model: Φ2=10,6722 V2sin⁡θ2+3=0\Phi_2 = 10{,}6722\, V_2 \sin\theta_2 + 3 = 0 i Ψ2=10,6722(V22−V2cos⁡θ2)+0,5=0\Psi_2 = 10{,}6722 \left( V_2^2 - V_2 \cos\theta_2 \right) + 0{,}5 = 0, sa nepoznatim θ2\theta_2 i V2V_2 (r.j., SB=100S_B = 100 MVA, UB=231U_B = 231 kV).

Posle prve iteracije iz ravnog profila: θ2(1)=−16,11∘\theta_2^{(1)} = -16{,}11^\circ i V2(1)=0,9531V_2^{(1)} = 0{,}9531 r.j. =220,2= 220{,}2 kV.

Metod u predavanju

Slični zadaci

Teme

Tokovi snaga

Ispit u PDF-u, na Drive-u (otvara se u novom tabu)

Folder predmeta Analiza elektroenergetskih sistema (AEES)Na Drive-u: Udžbenik i predavanja · Vežbe i zadaci · Ispitni rokovi · Usmeni ispit · Rešeni zadaci, rukom

Ako si autor nečega što je ovde i želiš da se ukloni, piši mi na milossaric@outlook.com i uklanjam ga.