Na slici 1 dat je elektroenergetski sistem (EES) sa vodom V i elektranom koju čine generator G1 i blok-transformator T1 priključeni u čvoru 1. Podaci o vodu dati su ispod slike 1. Elektrana priključena u čvor 1 i vod imaju dovoljan kapacitet da se pokrije bilo kakav zahtev za potrošnjom. Elektrana održava konstantan moduo napona čvora 1 na 231 kV. Kompleksna snaga potrošnje priključena u čvoru 2 nezavisna je od napona i iznosi 300 MW i 50 MVAr. Postaviti problem ustaljenog stacionarnog režima razmatranog EES u zadatim uslovima, formulisati matematički model tokova snaga, pripremiti ga za rešavanje primenom Newton-Raphson-ovog iterativnog postupka i uraditi jednu iteraciju iterativnog postupka.
Podaci o vodu:
Xd, Xi
X0
V
0,4 Ω/km
3⋅Xd
Slika 1 – Elektroenergetski sistem
Poznato
Xd=0,4Ω/km
l=125km
V1=231kV
Pp2=300MW
Qp2=50MVAr
Rešenje
Šta se traži i kojim postupkom
Ustaljeni stacionarni režim mreže poznat je kada se znaju fazori napona svih čvorova; iz njih slede snaga elektrane i tok snage po vodu. To je problem proračuna tokova snaga: sistem nelinearnih jednačina bilansa snaga u čvorovima, koji se rešava iterativno, ovde Newton-Raphson-ovim postupkom. Zadatak traži četiri koraka: postavku problema (vrste čvorova i nepoznate), matematički model (jednačine injektiranja), pripremu za Newton-Raphson-ov postupak (Jakobijan i početno rešenje) i jednu iteraciju.
Parametri voda u relativnim jedinicama
U ustaljenom simetričnom režimu postoji samo direktni redosled, pa se od podataka o vodu koristi samo Xd (Xi i X0 služe za nesimetrične kvarove). Otpornost i otočna susceptansa voda nisu date, pa je vod čista redna reaktansa:
XV=Xd⋅l=0,4⋅125=50Ω.
Elektrana (G1 i T1) održava napon čvora 1, pa njeni parametri za tokove snaga nisu potrebni. Za bazne veličine uzimamo SB=100 MVA i za bazni napon baš napon koji elektrana drži, UB=231 kV, pa je napon čvora 1 jednak 1 r.j.:
Čvor 1 je referentno-balansni (SL): elektrana drži moduo njegovog napona i ima dovoljan kapacitet da pokrije potrošnju i gubitke, a fazni ugao njegovog napona je referentni. Njegove snage P1 i Q1 su nepoznate i računaju se na kraju, iz rešenja:
V1sp=1r.j.,θ1sp=0.
Čvor 2 je potrošački (PQ): snaga potrošnje ne zavisi od napona, pa su zadata njegova injektiranja (proizvodnja minus potrošnja), a nepoznati su V2 i θ2:
P2spQ2sp=−100300=−3r.j.,=−10050=−0,5r.j.
Mreža ima N=2 čvora, NPQ=1 i NPV=0, pa se rešava 2NPQ+NPV=2 jednačine sa dve nepoznate, vektorom:
X=[θ2V2].
Matrica admitansi
Admitansa voda je yV=1/(jXV)=−j10,6722 r.j., pa je:
gde su debalansi ΔP2(k)=Φ2(X(k)) i ΔQ2(k)=Ψ2(X(k)) vrednosti modela u tekućem rešenju. Elementi Jakobijana (Jacobian matrice) su izvodi jednačina bilansa po nepoznatim; za čvor 2 i ovu mrežu:
U ravnom profilu je sinθ2=0, pa su F22′ i K22 jednaki nuli: Jakobijan je dijagonalan, i u prvoj iteraciji debalans aktivne snage pomera samo ugao, a reaktivne samo napon:
Posle iteracije računaju se debalansi u novom rešenju:
ΔP2(1)ΔQ2(1)=0,1781r.j.,=0,4227r.j.
Debalans aktivne snage pao je sa 3 na 0,1781 r.j., a reaktivne samo sa 0,5 na 0,4227 r.j.: ugao od −16,11° povećava gubitke reaktivne snage na vodu, a Jakobijan iz ravnog profila, sa K22=0, taj uticaj ugla na reaktivnu snagu ne vidi. Od druge iteracije F22′ i K22 više nisu nula, i postupak brzo konvergira. Za tačnost od 10−4 r.j. u debalansima (videti kriterijume konvergencije) potrebne su 4 iteracije:
k
θ2(k) [°]
V2(k) [r.j.]
ΔP2(k) [r.j.]
ΔQ2(k) [r.j.]
0
0,00
1,0000
3
0,5
1
−16,11
0,9531
0,1781
0,4227
2
−18,04
0,9018
0,01936
0,02824
3
−18,25
0,8975
0,0001804
0,0002069
4
−18,25
0,8975
<10−4
<10−4
Rešenje je V2=0,8975 r.j. =207,3 kV i θ2=−18,25∘. Iz njega elektrana u čvoru 1 daje P1=300 MW, koliko i potrošnja, jer vod bez otpornosti nema gubitke aktivne snage, i Q1=157,6 MVAr: 50 MVAr za potrošnju i 107,6 MVAr gubitaka reaktivne snage na reaktansi voda.
Rezultat
Model: Φ2=10,6722V2sinθ2+3=0 i Ψ2=10,6722(V22−V2cosθ2)+0,5=0, sa nepoznatim θ2 i V2 (r.j., SB=100 MVA, UB=231 kV).
Posle prve iteracije iz ravnog profila: θ2(1)=−16,11∘ i V2(1)=0,9531 r.j. =220,2 kV.