Skip to content

Zadatak 2

Statička stabilnost, napon na pragu elektrane: rešen zadatak

Zadatak i rešenje: prof. dr Andrija T. Sarić

Analiza elektroenergetskih sistema, TF Čačak

Zadatak

2. Za dati trofazni jednopolno prikazani EES:

  • a) Proveriti statičku stabilnost generatora,
  • b) Odrediti potreban napon na pragu elektrane da bi generatori mogli statički stabilno da rade pri datom opterećenju,
  • c) Kolika je granična prenosna aktivna snaga pri ispadu jednog voda, a da generatori mogu statički stabilno da rade pri naponu Ur=231U_r = 231 kV i cos⁡φ=1\cos\varphi = 1?
GT11l12 = 200 kmxv = 0,4 Ω/km2T23SGn = ST1n = 200 MVAUGn = 15,5 kVmT1 = 15,5/231 kV/kVxG = 160 %xT1 = 12 %S = 600 MVAcos φ = 1Ur = 225 kVST2n = 2x300 MVAmT2 = 220/110 kV/kVxT2 = 12 %Sk = 3000 MVAUk = 110 kV

Poznato

  • SGn=ST1n=200S_{Gn} = S_{T1n} = 200MVA
  • UGn=15,5U_{Gn} = 15{,}5kV
  • UT1n=231U_{T1n} = 231kV
  • xG=160x_G = 160%
  • xT1=12x_{T1} = 12%
  • l12=200l_{12} = 200km
  • xv=0,4x_v = 0{,}4Ω/km
  • ST2n=2×=300S_{T2n} = 2 \times = 300MVA
  • UT2n=220U_{T2n} = 220kV
  • xT2=12x_{T2} = 12%
  • Sk=3000S_k = 3000MVA
  • S=600S = 600MVA
  • Ur=225U_r = 225kV
  • Ur(c)=231U_r^{(c)} = 231kV

Rešenje

Reaktanse pojedinih elemenata (svedene na naponski nivo voda) su:

XG=13⋅xG(%)100⋅UGn2SGn⋅1mT12=13⋅xG(%)100⋅UT1n2SGn=13⋅160100⋅2312200=142,296 Ω;\begin{aligned} X_G &= \frac{1}{3} \cdot \frac{x_G(\%)}{100} \cdot \frac{U_{Gn}^2}{S_{Gn}} \cdot \frac{1}{m_{T1}^2} = \frac{1}{3} \cdot \frac{x_G(\%)}{100} \cdot \frac{U_{T1n}^2}{S_{Gn}} \\ &= \frac{1}{3} \cdot \frac{160}{100} \cdot \frac{231^2}{200} = 142{,}296\ \Omega; \end{aligned}
XT1=13⋅uk(%)100⋅UT1n2ST1n=13⋅12100⋅2312200=10,672 Ω;\begin{aligned} X_{T1} &= \frac{1}{3} \cdot \frac{u_k(\%)}{100} \cdot \frac{U_{T1n}^2}{S_{T1n}} \\ &= \frac{1}{3} \cdot \frac{12}{100} \cdot \frac{231^2}{200} = 10{,}672\ \Omega; \end{aligned}
Xv=xvL=0,4⋅200=80 Ω;X_v = x_vL = 0{,}4 \cdot 200 = 80\ \Omega;
XT2=12⋅uk(%)100⋅UT2n2ST2n=12⋅12100⋅2202300=9,68 Ω;\begin{aligned} X_{T2} &= \frac{1}{2} \cdot \frac{u_k(\%)}{100} \cdot \frac{U_{T2n}^2}{S_{T2n}} \\ &= \frac{1}{2} \cdot \frac{12}{100} \cdot \frac{220^2}{300} = 9{,}68\ \Omega; \end{aligned}
Xk=Uk2Sk=22023000=16,133 Ω.X_k = \frac{U_k^2}{S_k} = \frac{220^2}{3000} = 16{,}133\ \Omega.

Ekvivalentna šema sistema je:

Ekvivalentna šema: elektromotorna sila E_Gf, reaktanse jX_G i jX_T1 do sabirnice napona V_r = 225/√3 kV, pa jX_v/3, jX_T2 i jX_k do napona mreže U.

Sa zamenske šeme je ukupna impedansa sistema

Z‾=jX=j(XG+XT1+Xv3+XT2+Xk)=j205,448 Ω.\begin{aligned} \ph{Z} = \mathrm{j}X &= \mathrm{j}\left(X_G + X_{T1} + \frac{X_v}{3} + X_{T2} + X_k\right) \\ &= \mathrm{j}205{,}448\ \Omega. \end{aligned}

a. Provera statičke stabilnosti

Sa zamenske šeme je elektromotorna sila iza sinhrone reaktanse generatora (izraz preveden na linijske napone i trofazne snage):

E‾G=Ur+jPXG+T1Ur=225+j600⋅(142,296+10,672)225=(225+j407,9) kV=465,85⋅ej61,12∘ kV\begin{aligned} \ph{E}_G &= U_r + \mathrm{j}\frac{PX_{G+T1}}{U_r} = 225 + \mathrm{j}\frac{600 \cdot (142{,}296 + 10{,}672)}{225} \\ &= (225 + \mathrm{j}407{,}9)\ \text{kV} = 465{,}85 \cdot \mathrm{e}^{\mathrm{j}61{,}12^\circ}\ \text{kV} \end{aligned}

Slično je napon iza potrošača

U‾=Ur−jPXv/3+T2+kUr=225−j600⋅(80/3+9,68+16,133)225=(225−j139,94) kV=264,97⋅e−j31,88∘ kV\begin{aligned} \ph{U} &= U_r - \mathrm{j}\frac{PX_{v/3+T2+k}}{U_r} = 225 - \mathrm{j}\frac{600 \cdot (80/3 + 9{,}68 + 16{,}133)}{225} \\ &= (225 - \mathrm{j}139{,}94)\ \text{kV} = 264{,}97 \cdot \mathrm{e}^{-\mathrm{j}31{,}88^\circ}\ \text{kV} \end{aligned}

Iz dobijenih rezultata se vidi da je fazni pomeraj napona između generatora i potrošača

δ=61,12∘−(−31,88∘)=93,00∘,\delta = 61{,}12^\circ - (-31{,}88^\circ) = 93{,}00^\circ,

što znači da je sistem statički nestabilan.

b. Potreban napon na pragu elektrane za statičku stabilnost

Koristeći prethodne izraze dosta je teško odrediti koliko se mora promeniti napon na krajevima bloka generator-transformator da bi se imala statička stabilnost. Zato se može poći od jednog generalnijeg pristupa.

Opšti izraz za odatu aktivnu snagu i-te elektrane može se napisati u formi:

PGi=∑j=1j≠inEGiEGjZijsin⁡(δij−ψij)+EGi2Ziisin⁡ψii,P_{Gi} = \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\sin(\delta_{ij} - \psi_{ij}) + \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\sin\psi_{ii},

pa je uslov za stabilan prenos da sinhronizaciona snaga, odnosno izvod aktivne snage po uglu bude veći od nula

∂PGi∂δij=∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(δij−ψij)>0.\frac{\partial P_{Gi}}{\partial\delta_{ij}} = \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\delta_{ij} - \psi_{ij}) > 0.

Opšti izraz za unutrašnju reaktivnu snagu i-te elektrane može se napisati u formi:

QGun,i=EGi2Ziicos⁡ψii−∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(δij−ψij),Q_{Gun,i} = \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos\psi_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\delta_{ij} - \psi_{ij}),

pa se prethodni izraz može napisati kao

∂PGi∂δij=EGi2Ziicos⁡ψii−QGun,i>0.\frac{\partial P_{Gi}}{\partial\delta_{ij}} = \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos\psi_{ii} - Q_{Gun,i} > 0.

U ovom konkretnom slučaju prethodni uslov se svodi na

EG2Zcos⁡ψ−QGun>0, odnosno EG2>ZQGun.\frac{E_G^2}{Z}\cos\psi - Q_{Gun} > 0, \text{ odnosno } E_G^2 > ZQ_{Gun}.

Elektromotorna sila generatora se može izraziti kao

EG2=Ur2+(PXG+T1Ur)2,E_G^2 = U_r^2 + \left(\frac{PX_{G+T1}}{U_r}\right)^2,

a unutrašnja reaktivna snaga generatora predstavlja praktično gubitke reaktivne snage u bloku generator-transformator (pošto je cos⁡φ=1\cos\varphi = 1)

QGun=XG+T1P2Ur2.Q_{Gun} = X_{G+T1}\frac{P^2}{U_r^2}.

Ako se ove izvedene vrednosti zamene u prethodni izraz dobija se

Ur2+(PXG+T1Ur)2>ZXG+T1P2Ur2,U_r^2 + \left(\frac{PX_{G+T1}}{U_r}\right)^2 > ZX_{G+T1}\frac{P^2}{U_r^2},

čije rešenje po UrU_r daje

Ur>P2XG+T1(Z−XG+T1)4=231,86 kV.U_r > \sqrt[4]{P^2X_{G+T1}\left(Z - X_{G+T1}\right)} = 231{,}86\ \text{kV}.

c. Granična prenosna snaga pri ispadu jednog voda

Sa zamenske šeme posle ispada jednog voda ukupna impedansa sistema je

Z‾=jX=j(XG+XT1+Xv2+XT2+Xk)=j218,78 Ω.\begin{aligned} \ph{Z} = \mathrm{j}X &= \mathrm{j}\left(X_G + X_{T1} + \frac{X_v}{2} + X_{T2} + X_k\right) \\ &= \mathrm{j}218{,}78\ \Omega. \end{aligned}

Iz prethodno izvedene jednačine je

Ur4=P2XG+T1(Z−XG+T1),U_r^4 = P^2X_{G+T1}\left(Z - X_{G+T1}\right),

odnosno maksimalna prenosna aktivna snaga je

PM=Ur2XG+T1(Z−XG+T1)=2312152,968⋅(218,78−152,968)=531,83 MW.\begin{aligned} P_M &= \frac{U_r^2}{\sqrt{X_{G+T1}\left(Z - X_{G+T1}\right)}} \\ &= \frac{231^2}{\sqrt{152{,}968 \cdot (218{,}78 - 152{,}968)}} = 531{,}83\ \text{MW}. \end{aligned}

Izvođenje prethodnih izraza za aktivne i reaktivne snage generatora:

Ako se pretpostavi da je E‾Gi=EGi\ph{E}_{Gi} = E_{Gi} u faznoj osi, onda je E‾Gj=EGj/−δij‾\ph{E}_{Gj} = E_{Gj}\underline{/-\delta_{ij}} (j-ti generator kasni za i-tim), pa je:

S‾Gi=EGiEGi−E‾Gj∗Z‾ij∗=EGi2Zij/βij‾−EGiEGjZij/δij+βij‾\begin{aligned} \ph{S}_{Gi} &= E_{Gi}\frac{E_{Gi} - \ph{E}_{Gj}^*}{\ph{Z}_{ij}^*} \\ &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ij}}\underline{/\beta_{ij}} - \frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\underline{/\delta_{ij} + \beta_{ij}} \end{aligned}

koja se može razdvojiti na jednačine za aktivne i reaktivne snage kao:

PGi=EGi2Ziicos⁡βii−∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(δij+βij),QGi=EGi2Ziisin⁡βii−∑j=1j≠inEGiEGjZijsin⁡(δij+βij).\begin{aligned} P_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos\beta_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\delta_{ij} + \beta_{ij}), \\ Q_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\sin\beta_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\sin(\delta_{ij} + \beta_{ij}). \end{aligned}

Pošto je βii=π/2−ψii\beta_{ii} = \pi/2 - \psi_{ii} i βij=π/2−ψij\beta_{ij} = \pi/2 - \psi_{ij}, onda je

PGi=EGi2Ziicos⁡(π/2−ψii)−∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(δij+π/2−ψij),QGi=EGi2Ziisin⁡(π/2−ψii)−∑j=1j≠inEGiEGjZijsin⁡(δij+π/2−ψij).\begin{aligned} P_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos(\pi/2 - \psi_{ii}) - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\delta_{ij} + \pi/2 - \psi_{ij}), \\ Q_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\sin(\pi/2 - \psi_{ii}) - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\sin(\delta_{ij} + \pi/2 - \psi_{ij}). \end{aligned}
PGi=EGi2Ziisin⁡ψii−∑j=1j≠inEGiEGjZijsin⁡(ψij−δij)=EGi2Ziisin⁡ψii+∑j=1j≠inEGiEGjZijsin⁡(δij−ψij),QGi=EGi2Ziicos⁡ψii−∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(ψij−δij)=EGi2Ziicos⁡ψii−∑j=1j≠inEGiEGjZijcos⁡(δij−ψij).\begin{aligned} P_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\sin\psi_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\sin(\psi_{ij} - \delta_{ij}) \\ &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\sin\psi_{ii} + \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\sin(\delta_{ij} - \psi_{ij}), \\ Q_{Gi} &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos\psi_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\psi_{ij} - \delta_{ij}) \\ &= \frac{E_{Gi}^2}{Z_{ii}}\cos\psi_{ii} - \sum_{\substack{j=1\\j\ne i}}^{n}\frac{E_{Gi}E_{Gj}}{Z_{ij}}\cos(\delta_{ij} - \psi_{ij}). \end{aligned}

Rezultat

a) δ=93,00∘\delta = 93{,}00^\circ, sistem je statički nestabilan;

b) Ur>231,86U_r > 231{,}86 kV;

c) PM=531,83P_M = 531{,}83 MW.

Metod u predavanju

Slični zadaci

Teme

Stabilnost