U pogledu modelovanja specifičnosti distributivnih mreža su:
•Modelovanje velikih sinhronih generatora nije interesantno. Samim tim i problemi stabilnosti nisu od interesa u većini distributivnih mreža. Međutim, sa instaliranjem alternativnih izvora električne energije (mikro i mini hidroelektrane, elektrane na bio masu, farme vetrogeneratora i drugi), koji se po pravilu priključuju na distributivnu mrežu, ovaj zaključak prestaje da važi. Čak se javljaju i drugi problemi.
•Distributivni vodovi su uglavnom kratki, tako da nema efekta raspodeljenih parametara, pa se vodovi tretiraju π-šemama sa skoncentrisanim parametrima. Na distributivnim vodovima nema efekta korone, pa se otočna odvodnost zanemaruje.
Proračun pojedinih parametara sa prethodne šeme obrađen je u predmetu Elementi i modeli EES-a.
•Za transformatore se koriste Γ, obrnuta Γ i T šema, koje se zanemarivanjem otočne grane svode na rednu impedansu.
•Velika pažnja mora se posvetiti svođenju veličina na jedinstven naponski nivo, pošto se distributivni sistemi odlikuju velikim brojem naponskih nivoa (110 kV, 35 kV, 20 kV, 10 kV, 6 kV, 3 kV, 0,4 kV).
•Potrošači se mogu modelovati na sva tri načina, gde je za veliki udeo termičkih potrošača najčešći model konstantne struje.
•Distributivne mreže odlikuje veliki broj monofaznih potrošača, tako da često nije moguć pofazni proračun, već se moraju koristiti fazni proračuni (na primer, kod tokova snaga). Tada dolaze do izražaja vrlo raznovrsne sprege transformatora koje se u distribuciji mogu sresti.
•Za proračun tokova snaga mogu se primenjivati iterativni modeli: 1) prilagođen Newton-Raphson-ov injekcioni model, ili 2) iterativni Shirmohammadi-jev model (biće obrađen kasnije).
Ovde će biti obrađeni neki karakteristični slučajevi analize koji se sreću u distributivnim mrežama.
Vod opterećen na kraju
U praksi ovaj slučaj se javlja kada se napaja neki udaljeni distributivni potrošač.
Vektorski dijagram napona za prethodnu šemu je:
Ako se potpuno zanemari otočna grana (što je tipično za distributivne mreže, osim dužih kablovskih vodova), izraz za pad napona je:
Odnos gubitaka u odnosu na slučaj sa skoncentrisanim opterećenjem je:
μ=ΔPg,skΔPg=RUn2P2+Q231RUn2P2+Q2=31.
Vod sa kontinualnim opterećenjem i jednim velikim skoncentrisanim potrošačem
Ovo je interesantan i realan slučaj za analizu. Pored kontinualnog opterećenja postoji i jedan veliki potrošač duž voda. Na donjoj slici prikazan je raspored struja duž voda za ovaj slučaj.
Iz prethodnog izraza se može vršiti analiza uticaja udela skoncentrisane struje u ukupnom opterećenju (parametar c), kao i njegove lokacije (parametar e) na ukupni pad napona.
Neki zaključci u tom pogledu su:
–U slučaju kada je e=0, odnosno kada se veliki potrošač nalazi na kraju voda, ima se najveći pad napona.
–Povećanjem vrednosti e, odnosno pomeranjem velikog potrošača ka početku, dolazi do smanjenja faktora ν.
–Zanimljivo je da za e=0,5 (veliki potrošač na sredini voda) faktor smanjenja pada napona ne zavisi od veličine tog potrošača. To je zato što se kontinualno opterećenje duž voda, sa aspekta modelovanja, može tretirati kao da je na sredini voda.
–Kada se veliki potrošač nalazi u prvoj polovini voda e>0,5, sa povećanjem njegovog udela u ukupnoj struji na početku (povećanje parametra c) dolazi do smanjenja faktora ν.
Koristeći napred date izraze za elementarne struje, elementarni gubici snage na elementu dl su:
Kako su gubici za skoncentrisano opterećenje na kraju voda:
ΔPg,sk=3rLI2,
to je faktor smanjenja gubitaka snage:
Odnos gubitaka u odnosu na slučaj sa skoncentrisanim opterećenjem je:
μ=ΔPg,skΔPg=31+c+c2−ce[e(1−c)+c].
Svakako da i ovde važi zaključak da su gubici manji što je skoncentrisani potrošač bliže početku voda.
Vod sa jednakim odvodima i jednakim dužinama deonica
Kod ovog slučaja ukupna snaga raspodeljena je na n jednakih delova, pri čemu se ispred svakog opterećenja nalazi deonica jednake dužine ld. Na napojnoj deonici postoji izvesno produženje lp=fpld, gde je fp faktor produženja normalne deonice.
Pad napona je:
ΔV=Vn1(nPr+nQx)[ld+2ld+⋯+n(ld+lp)].
Sumiranjem prethodne aritmetičke progresije dobija se:
ΔV=nVnPr+Qxld[2n(n+1)+nfp],
odnosno:
ΔV=VnPr+Qxld(2n+1+fp).
Pad napona kada je ukupno opterećenje skoncentrisano na kraju voda je:
ΔVsk=VnPr+Qxld(n+fp),
čime se za faktor smanjenja pada napona dobija:
νn=ΔVskΔV=2(n+fp)n+1+2fp.
U slučaju kada broj odvoda neograničeno raste, odnosno kada se teži ravnomerno kontinualnom opterećenju, dobija se:
ν=n→∞lim{2(n+fp)n+1+2fp}=21,
što je isto kao i ranije.
Gubici u razmatranom vodu su:
ΔPg=n2Vn2P2+Q2rld[1+22+⋯+n2(1+fp)],
što posle sumiranja kvadrata prirodnih brojeva daje:
ΔPg=nVn2P2+Q2rld[6(n+1)(2n+1)+nfp].
Pošto je snaga gubitaka za opterećenje skoncentrisano na kraju voda:
ΔPg,sk=Vn2P2+Q2rld[n+fp],
to je faktor smanjenja gubitaka kada duž voda postoji n odvoda:
μn=6n(n+fp)(n+1)(2n+1)+n+fpfp.
U slučaju kada se broj odvoda povećava, odnosno n→∞, dobija se:
μ=n→∞lim{6n(n+fp)(n+1)(2n+1)+n+fpfp}=31,
što je isto sa slučajem kontinualnog opterećenja.
Momentno pravilo
Data je deonica voda AB.
Cilj je da se opterećenja sa nekih karakterističnih odvoda svedu (koncentrišu) na kraju, odnosno početku voda.
SA i SB su moguća krajnja opterećenja.
Momentno pravilo daje:
∑MA=S1L1+S2L2=SBLB,
odnosno:
SB=LBS1L1+S2L2,
ili u slučaju k vodova:
SB=LBi=1∑KSiLi.
Vrlo često se ove relacije ispisuju preko impedansi i struja (praktično uvođenje ekvivalentnog pada napona):
Z1I1+Z2I2=ZBIB.
U distributivnim mrežama je cosφ=Const (odnos aktivnih i reaktivnih snaga je konstantan), pa je:
P1L1+P2L2=PBLB.
Moguća primena momentnog pravila: Da se pojednostavi proračun tokova snaga (za radijalne slučajeve).