Skip to content

Predavanje 18

Tarifni sistemi

Predavanje prof. dr Andrije T. Sarića

Distributivne i industrijske mreže, TF Čačak

Pod tarifnim sistemom podrazumeva se skup principa, pravila i propisa na osnovu kojih se vrši obračun kupovine i prodaje električne energije između elektroprivrede (uključujući proizvodnju, prenos i distribuciju) i potrošača.

Tarifni sistemi utvrđuju osnovne tarifne elemente za obračun električne energije, definišu način merenja i vrste mernih uređaja koji se primenjuju pri kupoprodaji električne energije, opšte uslove isporuke i način fakturisanja i naplate isporučene energije i angažovane snage.

Tarifni stavovi određuju iznose koji se naplaćuju za: aktivnu snagu, aktivnu energiju i reaktivnu energiju.

Tarifni sistemi se jako razlikuju od zemlje do zemlje. Oni su odraz opšte energetske politike zemlje, stimulacije (destimulacije) potrošnje, tretmana elektroprivrede, pa često uključuje pored ekonomskih socijalne i druge elemente.

Osnovni princip je da elektroprivreda od prodaje električne energije pokrije troškove i obezbedi neki ograničen profit (koji se kontroliše od strane države).

Sastavni deo tarifnog sistema su opšti uslovi za isporuku električne energije.

Osnovni princip tarifnog sistema je troškovni princip. Po njemu svaki potrošač treba da plati troškove koje stvara elektroprivredi svojim načinom preuzimanja i utroška električne energije. Ta naknada zavisi od količine preuzete električne energije (i angažovane snage), mesta priključka na mrežu, priključene instalisane snage, maksimalnog opterećenja, faktora opterećenja i sezonskog/dnevnog rasporeda preuzimanja energije.

Osnovni cilj je racionalno korišćenje električne energije. To dovodi do racionalnog korišćenja elektroenergetskog sistema (EES-a) i ekonomične izgradnje novih objekata.

Tarifni sistem mora biti jasan potrošaču, kako bi on mogao menjati svoje ponašanje, da ostvari najveću korist. To se posebno odnosi na sistem obračunskih merenja i registrovanje angažovane snage, kao i fakturisanje i naplata.

Troškovi proizvodnje ne zavise samo od snage potrošača, već i od sistema. Tu su naročito bitni dijagrami opterećenja, struktura proizvodnih kapaciteta, troškovi goriva i slično.

Osnovni principi pri formiranju tarifnog sistema su:

  • Svaki potrošač mora da plati za preuzetu energiju onoliko koliko su troškovi za njenu proizvodnju, prenos i distribuciju.
  • U obračun troškova uključeni su stalni i promenljivi troškovi postojećih i novih postrojenja, potrebnih da se zadovolje potrebe potrošača.
  • Stimuliše se ponašanje potrošača koje smanjuje troškove u sistemu. Suprotno se kažnjava (naplaćuje).
  • Potrošači se razvrstavaju u nekoliko kategorija. U jednoj kategoriji svi potrošači su ravnopravni.

Kategorije potrošnje

Potrošači se grupišu u sektore (kategorije):

  • Domaćinstva.
  • Komercijalna potrošnja.
  • Industrija.
  • Ostala potrošnja.

Svaka od ovih kategorija može imati svoje potkategorije.

Obračunski elementi prema kojima potrošači plaćaju električnu energiju (u našoj zemlji) su:

  • Obračunska snaga.
  • Preuzeta aktivna energija.
  • Preuzeta reaktivna energija, ili prekomerno preuzeta reaktivna energija.
  • Trajanje vršne snage, ili preuzeta energija u višem/nižem dnevnom tarifnom stavu.

Obračunska snaga utvrđuje se prema srednjem vršnom aktivnom opterećenju potrošača u obračunskom periodu. Srednje vršno opterećenje računa se na bazi intervala od 15 minuta u toku mesečnog obračunskog perioda.

Pod obračunskim periodom podrazumeva se vremenski period u kojem se vrši obračun isporučene ili preuzete električne energije i angažovane snage. U principu odgovara kalendarskom mesecu (ali nije obavezno).

Preuzeta aktivna i reaktivna energija u obračunskom periodu utvrđuju se merenjem.

Međutim, obično se ne naplaćuje sva reaktivna energija, već samo onaj njen deo koji odgovara nekom faktoru snage (na primer, cos⁡φ=0,95\cos\varphi = 0{,}95), odnosno:

Wprprek={Wpr−Wpa tg φ,za Wpr>Wpa tg φ0,za Wpr≤Wpa tg φ.W_{pr}^{prek} = \begin{cases} W_{pr} - W_{pa}\,\mathrm{tg}\,\varphi, & \text{za } W_{pr} > W_{pa}\,\mathrm{tg}\,\varphi \\ 0, & \text{za } W_{pr} \le W_{pa}\,\mathrm{tg}\,\varphi \end{cases}.

Tarifni stavovi:

  • Po sezoni:
  • niži sezonski tarifni stav (NS) primenjuje se u periodu nižih opterećenja tokom godine
  • viši sezonski tarifni stav (VS) primenjuje se u periodu viših opterećenja tokom godine
  • Prema dobu dana:
  • veći dnevni tarifni stav (VT) u periodima dnevnih viših opterećenja
  • manji dnevni tarifni stav (MT) u periodima dnevnih malih opterećenja

Tipovi tarifa

Zavisi od toga koliko elemenata učestvuje u obračunu:

1. Jednoelementne tarife

Naplata se vrši samo po jednom obračunskom elementu:

a. Paušalna tarifa (mesečna naplata je konstantna i ne zavisi od količine utrošene energije):

Cm=C0m.C^m = C_0^m.

b. Jednostavna kWh tarifa (naplaćuje se samo utrošena aktivna energija):

Cm=caWpam.C^m = c_aW_{pa}^m.

2. Dvoelementne tarife

Naplata se vrši po dva obračunska elementa:

a. Tarifa sa stalnim mesečnim doprinosom (nezavisnim od potrošnje) za snagu (C0mC_0^m) i naplatom utrošene aktivne energije (WpamW_{pa}^m):

Cm=C0m+caWpam.C^m = C_0^m + c_aW_{pa}^m.

Ova tarifa važi za domaćinstva kod nas.

b. Tarifa sa naplatom mesečne vršne obračunske snage i utrošene aktivne energije:

Cm=cpPpm,V+caWpam,C^m = c_pP_p^{m,V} + c_aW_{pa}^m,

gde je Ppm,VP_p^{m,V} mesečna vršna obračunska snaga.

3. Troelementne tarife

Naplata se vrši po tri obračunska elementa:

a. Tarifa sa stalnim mesečnim doprinosom (nezavisnim od potrošnje) za snagu (C0mC_0^m), naplatom utrošene aktivne energije (WpamW_{pa}^m) i reaktivne energije (WprmW_{pr}^m):

Cm=C0m+caWpam+crWprm.C^m = C_0^m + c_aW_{pa}^m + c_rW_{pr}^m.

b. Tarifa sa stalnim mesečnim doprinosom (nezavisnim od potrošnje) za snagu (C0mC_0^m), naplatom utrošene aktivne energije (WpamW_{pa}^m) i prekomerno preuzete reaktivne energije (Wprprek,mW_{pr}^{prek,m}):

Cm=C0m+caWpam+crprekWprprek,m.C^m = C_0^m + c_aW_{pa}^m + c_r^{prek}W_{pr}^{prek,m}.

4. Višeelementne tarife

5. Specijalne tarife

Primenjuje se na velike potrošače (industrija, izvoz). Propisuju se posebni uslovi, koji su stvar bilateralnih dogovora zainteresovanih strana.

6. Dopunske tarife

Odnose se na potrošače koji imaju svoju proizvodnju, pa im je javna mreža izvor u određenim periodima. Slučaj mini elektrana i alternativnih izvora energije.

7. Blok tarife

Mogu se primeniti na bilo koji prethodni tip tarifa. Energija se isporučuje po blokovima, koji imaju različitu cenu energije. Tarifa može biti progresivna (veće cene za veće blokove), ili depresivna (manje cene za veće blokove). Kod nas je po pravilu progresivna.

Ako su cene ekonomske, a ne socijalne (uređene privrede) stimuliše se potrošnja. Ako su cene deplasirane (privrede u tranziciji) destimuliše se povećana potrošnja.

Obračunska merenja električne energije

Merenje se mora vršiti pomoću obračunskih mernih grupa koje su prilagođene tarifnom sistemu (ako nisu, onda tarifni sistem ne važi; primer dvotarifnih brojila).

Merne grupe moraju biti overene od odgovarajuće državne institucije, koja garantuje preciznost.

Obračunska merna grupa sastoji se od sledećih mernih uređaja:

  • Dvotarifnog trofaznog (monofaznog) brojila aktivne energije.
  • Dvotarifnog trofaznog (monofaznog) brojila reaktivne energije.
  • Registratora srednje mesečne 15 minutne snage.
  • Uklopnog časovnika za prebacivanje merenja protoka energije sa veće na manju tarifu i sl.

Ova merna grupa omogućava primenu troelementne tarife:

Cm=cpPpmV+caVTWpamVT+caMTWpamMT+crprekVTWprprek,mVT+crprekMTWprprek,mMT.C^m = c_pP_p^{mV} + c_a^{VT}W_{pa}^{mVT} + c_a^{MT}W_{pa}^{mMT} + c_r^{prekVT}W_{pr}^{prek,mVT} + c_r^{prekMT}W_{pr}^{prek,mMT}.

MT i VT su manji i veći dnevni tarifni stav.

Teme

Potrošnja