Za dati trofazni jednopolno prikazani EES sastavljen od homogenih vodova, naponskog nivoa 400 kV, izračunati:
Nepoznate θ2 i θ3 prethodno linearizujući odgovarajuće izraze za snage približnom zamenom sin funkcija njihovim argumentima.
Tokove aktivnih snaga po granama mreže.
Koliki je stepen korisnosti sistema.
Nepoznate θ2, θ3 i P1 primenom DC modela.
Poznato
U1=400kV
U2=420kV
U3=415kV
L12=L13=L23=200km
rv=0,0295Ω/km
xv=0,327Ω/km
bv=3,5·10⁻⁶ S/km
PP1=1800MW
QP1=600MVAr
PG2=1000MW
PP2=500MW
QP2=200MVAr
PG3=800MW
PP3=400MW
QP3=200MVAr
Rešenje
Šta se traži i kojim postupkom
Čvor 1 je referentno-balansni (zadati su U1 i θ1=0), a čvorovi 2 i 3 su PV čvorovi: zadati su im moduli napona i aktivne snage injektiranja. Svi moduli napona su dakle poznati, a nepoznati su samo uglovi θ2 i θ3, pa su za njih dovoljne jednačine aktivnih injektiranja čvorova 2 i 3. Zadatak traži da se one linearizuju (sinx≈x, cosx≈1), čime postaju sistem dve linearne jednačine. Iz dobijenih uglova računaju se tokovi snaga, gubici i stepen korisnosti, a na kraju se isti uglovi i snaga čvora 1 računaju i DC modelom.
Računa se sa trofaznim snagama u MW i MVAr, linijskim naponima u kV i admitansama u S, pa su snage injektiranja S=U⋅(YU)∗ direktno u MVA.
Za čvorove 2 i 3, sa θ1=0, to su dve jednačine sa dve nepoznate. Na primer, desna strana jednačine čvora 2 je 500−4202⋅0,002737+420⋅(400+415)⋅0,001368=485,6 MW, a koeficijent uz θ2 je 420⋅400⋅0,01517+420⋅415⋅0,01517=5192 MW/rad:
Generator u čvoru 1 daje PG1=P1+PP1=912,2 MW. Gubici aktivne snage u mreži su zbir snaga injektiranja:
ΔPg=P1+P2+P3=−887,8+500+400=12,21 MW
Linearizacija je približna: tačne jednačine čvorova 2 i 3 sa ovim uglovima daju P2=501,3 MW i P3=401,2 MW umesto zadatih 500 i 400 MW. Tačno rešenje (Newton-Raphson) je θ2=10,24∘ i θ3=9,607∘, sa P1=−885,4 MW i gubicima od 14,61 MW, pa je linearizovani model dovoljno tačan za ovakvu procenu.
c) Stepen korisnosti
Mreža prima P2+P3=900 MW iz čvorova 2 i 3, a u čvoru 1 predaje −P1=887,8 MW, pa je stepen korisnosti:
Generatori daju QGi=Qi+QPi: QG1=431 MVAr, QG2=233,1 MVAr i QG3=142,7 MVAr. Zbir Q1+Q2+Q3=−193,2 MVAr je negativan: kapacitivnosti vodova na 400 kV proizvode više reaktivne snage nego što se troši na njihovim reaktansama.
b) Tokovi snaga po granama
Tok snage od čvora i ka čvoru j, na početku grane ij, je
Aktivna snaga teče iz čvorova 2 i 3 ka čvoru 1, a razlika snaga na dva kraja grane su gubici u njoj.
d) DC model
DC model zanemaruje otpornosti i otočne grane, uzima sve module napona jednake 1 r.j. i sinθ≈θ, pa ostaju samo reaktanse grana. Za bazne veličine uzimamo SB=100 MVA i UB=400 kV:
DC model daje nešto veće uglove (θ2=10,93∘ prema 10,27° u linearizovanom modelu) i tokove ka čvoru 1 bez gubitaka, a raspodelu snage po granama gotovo istu kao linearizovani model.
Rezultat
a) θ2=0,1792 rad =10,27∘, θ3=0,1682 rad =9,635∘; P1=−887,8 MW.
b) P12=−461,37 MW, P13=−426,42 MW, P23=31,97 MW (na početku grane); gubici 12,21 MW.