Skip to content

Predavanje 03

Električni parametri nadzemnih vodova

Predavanje prof. dr Andrije T. Sarića

Elementi i modeli elektroenergetskih sistema, TF Čačak

Nadzemni vod je element sa raspodeljenim parametrima:

Vod sa raspodeljenim parametrima: niz ćelija, svaka sa rednom otpornošću r i induktivnošću l i otočnom odvodnošću g i kapacitivnošću c, između napona V1 na početku i V2 na kraju.

Na prethodnoj slici je:

  • rr – podužna aktivna otpornost;
  • ll – podužna induktivnost;
  • gg – podužna aktivna odvodnost;
  • cc – podužna kapacitivnost.

Sa slike se vidi da rr i ll predstavljaju redne, a gg i cc otočne parametre.

Vrednosti svih parametara date su kao podužne, dok se ukupne vrednosti dobijaju množenjem podužnih sa ukupnom dužinom voda.

Parametri rr, ll i cc su konstruktivni parametri voda i zavise od materijala i načina konstrukcije voda. Oni su dominantni kod vodova i po pravilu se uzimaju u obzir.

Odvodnost gg određuje nesavršenost izolacije (male mikro struje kroz izolator), vremenske prilike, zaprljanost izolatora itd.

Podužna aktivna otpornost nadzemnih vodova

Podužna aktivna otpornost izračunava se kao:

r−=ρs∣L=1 km,r_{-} = \left.\frac{\rho}{s}\right|_{L = 1\ \text{km}},

gde su:

  • ρ\rho – specifična aktivna otpornost voda, u [Ωmm2/km]\left[\Omega\text{mm}^2/\text{km}\right];
  • ss – poprečni presek, u [mm2]\left[\text{mm}^2\right];
  • ρCu(+20 ∘C)=17,8 Ωmm2/km\rho_{Cu}(+20\ ^\circ\text{C}) = 17{,}8\ \Omega\text{mm}^2/\text{km};
  • ρAl(+20 ∘C)=28,0 Ωmm2/km\rho_{Al}(+20\ ^\circ\text{C}) = 28{,}0\ \Omega\text{mm}^2/\text{km}.

Otpornost provodnika koji se koriste za nadzemne vodove je veća od r−r_{-}, zbog sledećih razloga:

  • Pri proticanju naizmenične struje zbog skin efekta raspodela struje kroz poprečni presek nije ravnomerna. Povećanje otpornosti može se dati različitim formulama, a primer jedne je:
r∼=r−(1+ω2μ2192ρr)4,r_{\sim} = r_{-}\left(1 + \frac{\omega^2\mu^2}{192\rho}r\right)^4,

gde su:

  • ω\omega – kružna učestanost, u [1/s];
  • μ\mu – magnetna permeabilnost, u [H/m];
  • rr – poluprečnik provodnika, u [mm].
  • Zbog efekta blizine faznih provodnika dolazi do poremećaja u raspodeli struje po poprečnom preseku.
  • Zbog konstrukcije provodnika voda u obliku užeta pojedine žice su duže od samog užeta.

Zbog svega toga, podužna otpornost se najčešće ne izračunava, već se koriste kataloški podaci proizvođača.

Podužna induktivnost nadzemnih vodova

Proračun induktivnosti je komplikovaniji od proračuna otpornosti, zbog magnetne veze faznih provodnika.

U izvođenju se polazi od jednog usamljenog provodnika:

Usamljen provodnik prečnika 2r sa strujom I i tačka na rastojanju D od njegove ose, D ≫ r.

Iz osnova elektrotehnike je poznato da je induktivnost jednog usamljenog provodnika jednaka zbiru spoljašnje i unutrašnje induktivnosti, i da je data izrazom:

l1prov=l1sp+l1un=2⋅10−4ln⁡Dr+2⋅10−4μr4[H/km],l_{1\text{prov}} = l_{1\text{sp}} + l_{1\text{un}} = 2 \cdot 10^{-4}\ln\frac{D}{r} + 2 \cdot 10^{-4}\frac{\mu_r}{4} \qquad [H/\text{km}],

pošto je poznato da je: μ=μrμ0=μr⋅4π⋅10−7\mu = \mu_r\mu_0 = \mu_r \cdot 4\pi \cdot 10^{-7}. Za bakar i aluminijum (metale od kojih se grade nadzemni vodovi) je μr=1\mu_r = 1.

To znači da je:

l1prov=2⋅10−4(ln⁡Dr+14)=2⋅10−4(ln⁡Dr+ln⁡e1/4)=2⋅10−4(ln⁡Dre−1/4),l_{1\text{prov}} = 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D}{r} + \frac{1}{4}\right) = 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D}{r} + \ln\mathrm{e}^{1/4}\right) = 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D}{r\mathrm{e}^{-1/4}}\right),

ili:

l1prov=2⋅10−4⋅ln⁡Dre,\boxed{l_{1\text{prov}} = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D}{r_e}},

gde je ekvivalentni poluprečnik za proračun induktivnosti provodnika (odstojanje površine od same sebe):

re=re−1/4.\boxed{r_e = r\mathrm{e}^{-1/4}}.
Provodnik punog preseka poluprečnika r sa strujom I zamenjen prstenom manjeg poluprečnika r_e sa istom strujom.

Umesto provodnika punog preseka posmatra se prsten manjeg poluprečnika sa skoncentrisanom strujom.

Podužna induktivnost višežičnih provodnika

U ovom slučaju analizira se međusobni uticaj provodnika.

Polazi se od izraza za fluks:

ψ=ℓI\boxed{\psi = \ell I}

i posmatra sistem od nn provodnika:

Sistem od n provodnika sa strujama I1, I2, …, In u ravni xy: provodnik 1 u koordinatnom početku, rastojanja D12 između provodnika 1 i 2, D2x od provodnika 2 do tačke x i D1x od provodnika 1 do tačke x na osi x.

Opšta formula za fluks je:

ψ1x=2⋅10−4∑j=1nln⁡(DjxD1j)⋅Ij.\boxed{\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\sum_{j=1}^{n}\ln\left(\frac{D_{jx}}{D_{1j}}\right) \cdot I_j}.
(1)

Prethodna formula predstavlja fluksni obuhvat oko provodnika 1 u tački xx, usled proticanja struje kroz provodnik 1 i ostale provodnike.

Takođe, u polifaznim sistemima uvek je ispunjena formula:

∑j=1nIj=0.\boxed{\sum_{j=1}^{n}I_j = 0}.
(2)

Razvojem jednačine za obuhvat fluksa dobija se:

ψ1x=2⋅10−4[I1⋅ln⁡D1xr1e+I2⋅ln⁡D2xD12+⋯+In−1⋅ln⁡D(n−1),xD1,(n−1)+In⋅ln⁡DnxD1n],\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\left[I_1 \cdot \ln\frac{D_{1x}}{r_{1e}} + I_2 \cdot \ln\frac{D_{2x}}{D_{12}} + \cdots + I_{n-1} \cdot \ln\frac{D_{(n-1),x}}{D_{1,(n-1)}} + I_n \cdot \ln\frac{D_{nx}}{D_{1n}}\right],

ili u razvijenom obliku:

ψ1x=2⋅10−4[I1⋅ln⁡1r1e+I2⋅ln⁡1D12+⋯+In⋅ln⁡1D1n+I1⋅ln⁡D1x+I2⋅ln⁡D2x+⋯+In⋅ln⁡Dnx].\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\left[I_1 \cdot \ln\frac{1}{r_{1e}} + I_2 \cdot \ln\frac{1}{D_{12}} + \cdots + I_n \cdot \ln\frac{1}{D_{1n}} + I_1 \cdot \ln D_{1x} + I_2 \cdot \ln D_{2x} + \cdots + I_n \cdot \ln D_{nx}\right].

Ako se u prethodnu jednačinu uvrsti druga jednačina (sume struje u polifaznom sistemu), odnosno In=−I1−I2−⋯−In−1I_n = -I_1 - I_2 - \cdots - I_{n-1}, dobija se:

lim⁡x→∞ψ1x=2⋅10−4[A+I1⋅ln⁡D1xDnx+I2⋅ln⁡D2xDnx+⋯+In−1⋅ln⁡D(n−1),xDnx0],\lim_{x \to \infty}\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\left[A + \overset{0}{\cancel{I_1 \cdot \ln\frac{D_{1x}}{D_{nx}} + I_2 \cdot \ln\frac{D_{2x}}{D_{nx}} + \cdots + I_{n-1} \cdot \ln\frac{D_{(n-1),x}}{D_{nx}}}}\right],

odnosno:

ψ1x=2⋅10−4[I1⋅ln⁡1r1e+I2⋅ln⁡1D12+⋯+In⋅ln⁡1D1n].\boxed{\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\left[I_1 \cdot \ln\frac{1}{r_{1e}} + I_2 \cdot \ln\frac{1}{D_{12}} + \cdots + I_n \cdot \ln\frac{1}{D_{1n}}\right]}.

Dakle, induktivnost nije konstantna zbog promenljivih struja i rastojanja.

Primena izvedenog izraza za trofazni vod sa proizvoljnim rasporedom provodnika:

Trofazni vod sa provodnicima I1, I2 i I3 u temenima trougla i rastojanjima D12, D23 i D13 između njih.
l1=ψ1xI1=2⋅10−4[ln⁡1r1e+I2I1⋅ln⁡1D12+I3I1⋅ln⁡1D13].l_1 = \frac{\psi_{1x}}{I_1} = 2 \cdot 10^{-4}\left[\ln\frac{1}{r_{1e}} + \frac{I_2}{I_1} \cdot \ln\frac{1}{D_{12}} + \frac{I_3}{I_1} \cdot \ln\frac{1}{D_{13}}\right].

Vremenska zavisnost struja u trofaznom sistemu je:

I1=Imaxcos⁡(ωt);I2=Imaxcos⁡(ωt−2π/3);I3=Imaxcos⁡(ωt−4π/3).\begin{gathered} I_1 = I_{max}\cos(\omega t); \\ I_2 = I_{max}\cos(\omega t - 2\pi/3); \\ I_3 = I_{max}\cos(\omega t - 4\pi/3). \end{gathered}

Iz prethodnih izraza se vidi da je za bilo koji vremenski trenutak ispunjeno:

I1+I2+I3=0.I_1 + I_2 + I_3 = 0.

Ako se posmatra neki vremenski trenutak, na primer t=0t = 0, uz logičnu pretpostavku jednakosti poluprečnika provodnika: r1=r2=r3r_1 = r_2 = r_3, odnosno r1e=r2e=r3e=rer_{1e} = r_{2e} = r_{3e} = r_e, obuhvat fluksa oko provodnika 1 je:

ψ1x=2⋅10−4[Imax⋅ln⁡1re+(−12Imax)⋅ln⁡1D12+(−12Imax)⋅ln⁡1D13],\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}\left[I_{max} \cdot \ln\frac{1}{r_e} + \left(-\frac{1}{2}I_{max}\right) \cdot \ln\frac{1}{D_{12}} + \left(-\frac{1}{2}I_{max}\right) \cdot \ln\frac{1}{D_{13}}\right],

odnosno:

ψ1x=2⋅10−4Imax⋅ln⁡D12D13re.\psi_{1x} = 2 \cdot 10^{-4}I_{max} \cdot \ln\frac{\sqrt{D_{12}D_{13}}}{r_e}.

To znači da je podužna induktivnost provodnika 1:

l1=ψ1xImax=2⋅10−4⋅ln⁡D12D13re.\boxed{l_1 = \frac{\psi_{1x}}{I_{max}} = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{\sqrt{D_{12}D_{13}}}{r_e}}.

Analogno se dobijaju i podužne induktivnosti ostale dve faze:

l2=2⋅10−4⋅ln⁡D12D23re;l3=2⋅10−4⋅ln⁡D13D23re.\begin{gathered} l_2 = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{\sqrt{D_{12}D_{23}}}{r_e}; \\ l_3 = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{\sqrt{D_{13}D_{23}}}{r_e}. \end{gathered}

Moguće je izračunati i srednju induktivnost tri faze, odnosno nadzemnog voda:

l=l1+l2+l33.l = \frac{l_1 + l_2 + l_3}{3}.

Preplitanje (transpozicija) vodova

Iz gornjih izraza vidi se da su induktivnosti pojedinih faza različite, što bi dovelo do nesimetrije trofaznog voda. To je neprihvatljivo za eksploataciju voda.

Fazni provodnici 220 kV i 400 kV su najčešće raspoređeni u horizontalnoj ravni (portalni stubovi). Da bi se i kod njih postiglo da sve faze imaju istu induktivnost vrši se preplitanje, odnosno transpozicija faznih provodnika kao na slici:

Transpozicija: trasa dužine L podeljena na tri deonice I, II i III dužine L/3; fazni provodnici 1, 2 i 3 u horizontalnoj ravni, sa rastojanjima D12, D23 i D13, menjaju mesta na krajevima deonica, tako da je redosled u deonici II 3, 1, 2, a u deonici III 2, 3, 1.

Sa slike se vidi da se transpozicija sprovodi tako što se ukupna dužina trase voda podeli na tri deonice i izvrši prevezivanje faznih provodnika. Prevezivanje faznih provodnika poskupljuje vod, jer se može obaviti samo na specijalnim stubovima i zahteva povećan broj izolatorskih lanaca. Preplitanje voda vrši se samo ako je ispunjen uslov:

Un,voda(kV)Lvoda(km)≥5000 kVkm.\boxed{U_{n,\text{voda}}(\text{kV})L_{\text{voda}}(\text{km}) \ge 5000\ \text{kVkm}}.

Ukupna induktivnost po jednoj fazi je:

ℑ=Ll1+l2+l33\Im = L\frac{l_1 + l_2 + l_3}{3}
ℑ=2⋅10−4⋅L3⋅(ln⁡D12D13re+ln⁡D12D23re+ln⁡D13D23re)\Im = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \frac{L}{3} \cdot \left(\ln\frac{\sqrt{D_{12}D_{13}}}{r_e} + \ln\frac{\sqrt{D_{12}D_{23}}}{r_e} + \ln\frac{\sqrt{D_{13}D_{23}}}{r_e}\right)
ℑ=2⋅10−4⋅L3⋅ln⁡(D12D13D23)2re3\Im = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \frac{L}{3} \cdot \ln\frac{\sqrt{\left(D_{12}D_{13}D_{23}\right)^2}}{r_e^3}
ℑ=2⋅10−4⋅L⋅ln⁡D12D13D233re\boxed{\Im = 2 \cdot 10^{-4} \cdot L \cdot \ln\frac{\sqrt[3]{D_{12}D_{13}D_{23}}}{r_e}}
l=2⋅10−4⋅ln⁡D12D13D233re=2⋅10−4⋅ln⁡DSGre\boxed{l = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{\sqrt[3]{D_{12}D_{13}D_{23}}}{r_e} = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_{SG}}{r_e}}

gde je DSG=D12D13D233D_{SG} = \sqrt[3]{D_{12}D_{13}D_{23}} srednje-geometrijsko rastojanje faznih provodnika.

Do gornjeg izraza može se doći i na drugi način (koji je dobro znati za zadatke), u kome se polazi od izraza preko struja:

l=l1=l2=l3=l1I+l1II+l1III3=2⋅10−43(ln⁡1re1I−I2I1ln⁡D12−I3I1ln⁡D13+ln⁡1re1II−I2I1ln⁡D23⏟D12 u deonici II−I3I1ln⁡D12⏟D13 u deonici II+ln⁡1re1III−I2I1ln⁡D13−I3I1ln⁡D23)=2⋅10−43(ln⁡1re1Ire1IIre1III−I2+I3I1ln⁡D12−I2+I3I1ln⁡D13−I2+I3I1ln⁡D23)\begin{aligned} l = l_1 = l_2 = l_3 &= \frac{l_1^{I} + l_1^{II} + l_1^{III}}{3} = \frac{2 \cdot 10^{-4}}{3}\Biggl(\ln\frac{1}{r_{e1}^{I}} - \frac{I_2}{I_1}\ln D_{12} - \frac{I_3}{I_1}\ln D_{13} \\ &\qquad + \ln\frac{1}{r_{e1}^{II}} - \frac{I_2}{I_1}\underbrace{\ln D_{23}}_{D_{12}\text{ u deonici II}} - \frac{I_3}{I_1}\underbrace{\ln D_{12}}_{D_{13}\text{ u deonici II}} + \ln\frac{1}{r_{e1}^{III}} - \frac{I_2}{I_1}\ln D_{13} - \frac{I_3}{I_1}\ln D_{23}\Biggr) \\ &= \frac{2 \cdot 10^{-4}}{3}\left(\ln\frac{1}{r_{e1}^{I}r_{e1}^{II}r_{e1}^{III}} - \frac{I_2 + I_3}{I_1}\ln D_{12} - \frac{I_2 + I_3}{I_1}\ln D_{13} - \frac{I_2 + I_3}{I_1}\ln D_{23}\right) \end{aligned}

Sada je isto kao i ranije:

l=2⋅10−4⋅ln⁡D12D13D233re=2⋅10−4⋅ln⁡DSGre\boxed{l = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{\sqrt[3]{D_{12}D_{13}D_{23}}}{r_e} = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_{SG}}{r_e}}

Proračun induktivnosti provodnika u snopu

Analogno se izvodi izraz i za dve grupe provodnika (XX i YY):

lX=2⋅10−4⋅ln⁡DSG,medjusobnoDSG,sopstveno.l_X = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_{SG,medjusobno}}{D_{SG,sopstveno}}.

U slučaju da se skup X sastoji od samo jednog provodnika, tada je DSG,sopstveno=reD_{SG,sopstveno} = r_e, što se svodi na prethodne izraze.

Posmatra se slučaj dvofaznog voda sa dva provodnika po fazi (analogno se dobija i za slučaj trofaznog voda):

Dvofazni vod sa dva provodnika po fazi: snopovi A i B, provodnici u snopu na rastojanju Ds, snopovi na rastojanju D.

Sa slike se vidi da je:

  • DSD_S – rastojanje provodnika u snopu;
  • DD – rastojanje između snopova.

Međusobno srednje-geometrijsko rastojanje za prethodni slučaj je:

DSG,medjusobno=D(D+Ds)D(D−Ds)4=D2(D2−Ds2)4≈D,D_{SG,medjusobno} = \sqrt[4]{D(D + D_s)D(D - D_s)} = \sqrt[4]{D^2(D^2 - D_s^2)} \approx D,

pošto je D≫DsD \gg D_s

Ako se pretpostavi generalan slučaj, odnosno da u snopu AA postoji nn provodnika, a u snopu BB mm provodnika, broj međusobnih rastojanja je m⋅nm \cdot n, pa izraz za međusobno srednje-geometrijsko rastojanje daje:

DSG,medjusobno=D11⋯D1m⋯Dn1⋯Dnmm⋅n.D_{SG,medjusobno} = \sqrt[m \cdot n]{D_{11}\cdots D_{1m}\cdots D_{n1}\cdots D_{nm}}.

Po analogiji, izraz za sopstveno srednje-geometrijsko rastojanje je:

DSG,sopstveno=D11⋯D1n⋅D21⋯Dnnn2.D_{SG,sopstveno} = \sqrt[n^2]{D_{11}\cdots D_{1n} \cdot D_{21}\cdots D_{nn}}.

Kada su provodnici svih faza isti (potpuno logična pretpostavka), onda je: D11=D22=⋯=Dnn=reD_{11} = D_{22} = \cdots = D_{nn} = r_e. Uz ovu pretpostavku za slučaj dva voda po fazi je:

DSG,sopstveno=(reDs)24=reDs2=res,D_{SG,sopstveno} = \sqrt[4]{(r_eD_s)^2} = \sqrt[2]{r_eD_s} = r_{es},

gde je sa resr_{es} označen ekvivalentni poluprečnik snopa.

U opštem slučaju izraz za ekvivalentni poluprečnik snopa je:

res=ren(∏i=2nD1i)nn2=re∏i=2nD1in.\boxed{r_{es} = \sqrt[n^2]{r_e^n\left(\prod_{i=2}^{n}D_{1i}\right)^n} = \sqrt[n]{r_e\prod_{i=2}^{n}D_{1i}}}.

Takođe, postoji i alternativni izraz koji se često koristi:

res=nreRn−1n,\boxed{r_{es} = \sqrt[n]{nr_eR^{n-1}}},

gde je RR poluprečnik kruga na kome su raspoređeni provodnici. U knjigama se mogu naći i drugi izrazi za ekvivalentni poluprečnik snopa, ali su prethodni najlakši za pamćenje.

Primena prvog izraza na nekoliko karakterističnih konfiguracija vodova u snopu daje:

n=2⇒res=reDsn = 2 \Rightarrow r_{es} = \sqrt{r_eD_s}Dva provodnika u snopu na rastojanju Ds.
n=3⇒res=reDs23n = 3 \Rightarrow r_{es} = \sqrt[3]{r_eD_s^2}Tri provodnika u snopu u temenima jednakostraničnog trougla stranice Ds.
n=4⇒res=2reDs34n = 4 \Rightarrow r_{es} = \sqrt[4]{\sqrt{2}r_eD_s^3}Četiri provodnika u snopu u temenima kvadrata stranice Ds.

Pogonska podužna induktivnost nadzemnog voda

Polazi se od nadzemnog voda jedinične dužine, koji je na jednom kraju kratko spojen i uzemljen, tako da provodnici sa zemljom čine strujnu petlju.

Zbog jedinične dužine jedinična podužna i ukupna induktivnost su jednake ls=Lsl_s = L_s.

Tri fazna provodnika na visinama h1, h2 i h3 iznad zemlje, napajana naponima U1, U2 i U3, svaki sa sopstvenom induktivnošću Ls i međusobnim induktivnostima M12, M23 i M13; na kraju su kratko spojeni i uzemljeni, pa se struja I1 + I2 + I3 vraća kroz zemlju.

Zemlja se može zameniti ekvivalentnim provodnikom sa dimenzijama faznog provodnika, na dubini DeD_e vertikalno ispod faznih provodnika nadzemnog voda (obrazac Karsona):

De=660ρf[m],D_e = 660\sqrt{\frac{\rho}{f}} \qquad [\text{m}],

gde je ρ\rho specifična otpornost zemljišta.

Dubina ekvivalentnog provodnika je puno veća od srednje-geometrijske visine provodnika:

De≫hSG=h1h2h33,D_e \gg h_{SG} = \sqrt[3]{h_1h_2h_3},

tako da se može smatrati da su sopstvene induktivnosti petlji fazni provodnik-zemlja jednake:

Ls=Ls1=Ls2=Ls3=2⋅10−4⋅ln⁡Dere.\boxed{L_s = L_{s1} = L_{s2} = L_{s3} = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_e}{r_e}}.

Ovaj izraz važi čak i kod asimetričnog voda.

Ako je vod simetričan (transponovan), onda je:

M=M12=M13=M23,M = M_{12} = M_{13} = M_{23},

pa je:

V‾1=jωLsI‾1+jωMI‾2+jωMI‾3V‾2=jωMI‾1+jωLsI‾2+jωMI‾3V‾3=jωMI‾1+jωMI‾2+jωLsI‾3,ili\begin{aligned} \ph{V}_1 &= \mathrm{j}\omega L_s\ph{I}_1 + \mathrm{j}\omega M\ph{I}_2 + \mathrm{j}\omega M\ph{I}_3 \\ \ph{V}_2 &= \mathrm{j}\omega M\ph{I}_1 + \mathrm{j}\omega L_s\ph{I}_2 + \mathrm{j}\omega M\ph{I}_3 \\ \ph{V}_3 &= \mathrm{j}\omega M\ph{I}_1 + \mathrm{j}\omega M\ph{I}_2 + \mathrm{j}\omega L_s\ph{I}_3 \end{aligned}, \quad \text{ili}
[V‾1V‾2V‾3]=jω[LsMMMLsMMMLs][I‾1I‾2I‾3].\begin{bmatrix} \ph{V}_1 \\ \ph{V}_2 \\ \ph{V}_3 \end{bmatrix} = \mathrm{j}\omega\begin{bmatrix} L_s & M & M \\ M & L_s & M \\ M & M & L_s \end{bmatrix}\begin{bmatrix} \ph{I}_1 \\ \ph{I}_2 \\ \ph{I}_3 \end{bmatrix}.

Ako se ima u vidu da je zbir struja u polifaznom sistemu nula, I‾1+I‾2+I‾3=0\ph{I}_1 + \ph{I}_2 + \ph{I}_3 = 0, onda je:

V‾1=jω(Ls−M)I‾1=jωLpI‾1V‾2=jω(Ls−M)I‾2=jωLpI‾2,V‾3=jω(Ls−M)I‾3=jωLpI‾3\begin{aligned} \ph{V}_1 &= \mathrm{j}\omega\left(L_s - M\right)\ph{I}_1 = \mathrm{j}\omega L_p\ph{I}_1 \\ \ph{V}_2 &= \mathrm{j}\omega\left(L_s - M\right)\ph{I}_2 = \mathrm{j}\omega L_p\ph{I}_2, \\ \ph{V}_3 &= \mathrm{j}\omega\left(L_s - M\right)\ph{I}_3 = \mathrm{j}\omega L_p\ph{I}_3 \end{aligned}

gde je Lp=Ls−ML_p = L_s - M (LpL_p je pogonska induktivnost nadzemnog voda).

Međusobna induktivnost je:

M=Ls−Lp=Ls−L=2⋅10−4(ln⁡Dere−ln⁡DSGre)=2⋅10−4⋅ln⁡DeDSG.\boxed{M = L_s - L_p = L_s - L = 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D_e}{r_e} - \ln\frac{D_{SG}}{r_e}\right) = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_e}{D_{SG}}}.

Podužna induktivnost nadzemnog voda za asimetrične režime

Polazi se od već datog izraza:

[V‾1V‾2V‾3]=jω[LsMMMLsMMMLs][I‾1I‾2I‾3],iliV‾=Z‾ I‾.\begin{bmatrix} \ph{V}_1 \\ \ph{V}_2 \\ \ph{V}_3 \end{bmatrix} = \mathrm{j}\omega\begin{bmatrix} L_s & M & M \\ M & L_s & M \\ M & M & L_s \end{bmatrix}\begin{bmatrix} \ph{I}_1 \\ \ph{I}_2 \\ \ph{I}_3 \end{bmatrix}, \quad \text{ili} \quad \ph{\boldsymbol{V}} = \ph{\boldsymbol{Z}}\,\ph{\boldsymbol{I}}.

Ako je, na primer, vektor napona nesimetričan, onda je celokupan režim nesimetričan.

Već je izvedena veza (u temi o simetričnim komponentama):

I‾=A‾I‾s,\ph{\boldsymbol{I}} = \ph{\boldsymbol{A}}\ph{\boldsymbol{I}}_s,

gde je Forteskjeova transformaciona matrica

A‾=[1111a‾2a‾1a‾a‾2].\ph{\boldsymbol{A}} = \begin{bmatrix} 1 & 1 & 1 \\ 1 & \ph{a}^2 & \ph{a} \\ 1 & \ph{a} & \ph{a}^2 \end{bmatrix}.

Ako se već izvedeni izrazi primene, dobija se:

A‾−1 /A‾V‾s=Z‾A‾I‾s,V‾s=A‾−1Z‾A‾I‾s=Z‾sI‾s,\begin{aligned} \ph{\boldsymbol{A}}^{-1}\ /\qquad \ph{\boldsymbol{A}}\ph{\boldsymbol{V}}_s &= \ph{\boldsymbol{Z}}\ph{\boldsymbol{A}}\ph{\boldsymbol{I}}_s, \\ \ph{\boldsymbol{V}}_s &= \ph{\boldsymbol{A}}^{-1}\ph{\boldsymbol{Z}}\ph{\boldsymbol{A}}\ph{\boldsymbol{I}}_s = \ph{\boldsymbol{Z}}_s\ph{\boldsymbol{I}}_s, \end{aligned}

gde je:

Z‾s=A‾−1Z‾A‾=[Z‾0000Z‾d000Z‾i];\ph{\boldsymbol{Z}}_s = \ph{\boldsymbol{A}}^{-1}\ph{\boldsymbol{Z}}\ph{\boldsymbol{A}} = \begin{bmatrix} \ph{Z}^0 & \mathbf{0} & \mathbf{0} \\ \mathbf{0} & \ph{Z}^d & \mathbf{0} \\ \mathbf{0} & \mathbf{0} & \ph{Z}^i \end{bmatrix};
Z‾0=jωLs+2jωM;\boxed{\ph{Z}^0 = \mathrm{j}\omega L_s + 2\mathrm{j}\omega M};
Z‾d=Z‾i=jωLs−jωM.\boxed{\ph{Z}^d = \ph{Z}^i = \mathrm{j}\omega L_s - \mathrm{j}\omega M}.

Iz prethodnog izvođenja se vidi da dolazi do rasprezanja komponentnih sistema. To omogućava da se asimetričan režim izračunava pomoću tri monofazne zamenske šeme i simetričnih komponenti pobude.

Sada je:

Ld=Li=Ls−M=2⋅10−4(ln⁡Dere−ln⁡DeDSG)=2⋅10−4⋅ln⁡DSGre=L=Lp;L0=Ls+2M=2⋅10−4(ln⁡Dere+2ln⁡DeDSG)=2⋅10−4⋅ln⁡De3reDSG2,\begin{aligned} L^d = L^i = L_s - M &= 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D_e}{r_e} - \ln\frac{D_e}{D_{SG}}\right) = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_{SG}}{r_e} = L = L_p; \\ L^0 = L_s + 2M &= 2 \cdot 10^{-4}\left(\ln\frac{D_e}{r_e} + 2\ln\frac{D_e}{D_{SG}}\right) = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_e^3}{r_eD_{SG}^2}, \end{aligned}

ili:

Ld=Li=L=2⋅10−4⋅ln⁡DSGre;\boxed{L^d = L^i = L = 2 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_{SG}}{r_e}};
L0=6⋅10−4⋅ln⁡DereDSG23.\boxed{L^0 = 6 \cdot 10^{-4} \cdot \ln\frac{D_e}{\sqrt[3]{r_eD_{SG}^2}}}.

Podužna kapacitivnost nadzemnih vodova

Trofazni vod približno se predstavlja kao sistem veoma dugačkih cilindričnih provodnika. Oni su elektrostatički spregnuti, te na kapacitivnost jednog provodnika utiču ostali.

Električno polje u okolini cilindričnog provodnika je radijalno, a intenzitet mu je:

Cilindrični provodnik poluprečnika r i radijalno polje E_x u tački na rastojanju x od njegove ose; tačka A je na rastojanju D.
E⃗x=q2πε0⋅1x⃗[V/m]\vec{E}_x = \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \frac{1}{\vec{x}} \qquad [\text{V/m}]

U prethodnom izrazu je:

  • qq – podužno naelektrisanje provodnika, u [C/km];
  • ε0=136π⋅10−9 Fm=136π⋅10−6 Fkm\varepsilon_0 = \dfrac{1}{36\pi} \cdot 10^{-9}\ \dfrac{\text{F}}{\text{m}} = \dfrac{1}{36\pi} \cdot 10^{-6}\ \dfrac{\text{F}}{\text{km}}.

Potencijal tačke AA je:

VA=∫rDE⃗xdx=q2πε0⋅ln⁡Dr[V].V_A = \int\limits_{r}^{D}\vec{E}_x\mathrm{d}x = \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D}{r} \qquad [\text{V}].

To znači da je podužni kapacitet između površine provodnika i cilindrične površine koja sadrži tačku AA:

cA=qVA=2πε0ln⁡Dr=118⋅106⋅ln⁡Dr[F/km].\boxed{c_A = \frac{q}{V_A} = \frac{2\pi\varepsilon_0}{\ln\frac{D}{r}} = \frac{1}{18 \cdot 10^6 \cdot \ln\frac{D}{r}}} \qquad [\text{F/km}].

Podužna kapacitivnost dvofaznog voda

Dvofazni vod: dva provodnika poluprečnika r na rastojanju D, sa naelektrisanjima q i −q.

Napon između dva provodnika je:

U=V1−V2=q2πε0⋅ln⁡D−rr−q2πε0⋅ln⁡rD−rU=q2πε0⋅ln⁡(D−rr)2≈q2πε0⋅ln⁡D2r2\begin{gathered} U = V_1 - V_2 = \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D - r}{r} - \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{r}{D - r} \\ U = \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\left(\frac{D - r}{r}\right)^2 \approx \frac{q}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D^2}{r^2} \end{gathered}
U=qπε0⋅ln⁡Dr.\boxed{U = \frac{q}{\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D}{r}}.

To znači da je dvofazni kapacitet dvofaznog voda:

c=πε0ln⁡Dr=12⋅55,55⋅10−9ln⁡Dr[F/km].\boxed{c = \frac{\pi\varepsilon_0}{\ln\frac{D}{r}} = \frac{1}{2} \cdot \frac{55{,}55 \cdot 10^{-9}}{\ln\frac{D}{r}}} \qquad [\text{F/km}].

Sistem od n provodnika

Opšti slučaj sistema od nn provodnika sa uticajem zemlje prikazan je na slici:

Provodnici 1, j i n sa naelektrisanjima q1, qj i qn iznad zemlje i njihovi likovi 1′, j′ i n′ sa −q1, −qj i −qn ispod nje; provodnik 1 je na visini h1, a njegov lik na h1 ispod zemlje; od provodnika 1 i njegovog lika do tačke M su rastojanja D1M i D1′M.

Potencijal tačke MM u sistemu od nn provodnika u odnosu na beskonačnost je:

VM=−q12πε0⋅ln⁡D1M−−q12πε0⋅ln⁡D1′M−⋯−qn2πε0⋅ln⁡DnM−−qn2πε0⋅ln⁡Dn′M.V_M = -\frac{q_1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{1M} - \frac{-q_1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{1'M} - \cdots - \frac{q_n}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{nM} - \frac{-q_n}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{n'M}.

U prethodnom izrazu usvojeno je da je potencijal tačke MM negativan u odnosu na beskonačnost. To je sasvim proizvoljno. Ovde je rađeno preko potencijala. Pošto je napon razlika potencijala, onda je u odnosu na beskonačnost to isto.

Ako se tačka MM preseli na površinu prvog provodnika, tada je:

V1=−q12πε0⋅ln⁡r1+q12πε0⋅ln⁡2h1−⋯−qn2πε0⋅ln⁡D1n+qn2πε0⋅ln⁡D1′n,V_1 = -\frac{q_1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln r_1 + \frac{q_1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln 2h_1 - \cdots - \frac{q_n}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{1n} + \frac{q_n}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln D_{1'n},

odnosno:

V1=q12πε0⋅ln⁡2h1r1+⋯+qn2πε0⋅ln⁡D1′nD1n.\boxed{V_1 = \frac{q_1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{2h_1}{r_1} + \cdots + \frac{q_n}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D_{1'n}}{D_{1n}}}.

U opštem slučaju može se napisati tzv. Prvi Maksvelov sistem jednačina:

V=αq,\boldsymbol{V} = \boldsymbol{\alpha}\boldsymbol{q},

gde su:

V=[V1V2⋯Vn]T;q=[q1q2⋯qn]T,\boldsymbol{V} = \begin{bmatrix} V_1 & V_2 & \cdots & V_n \end{bmatrix}^{\mathrm{T}}; \quad \boldsymbol{q} = \begin{bmatrix} q_1 & q_2 & \cdots & q_n \end{bmatrix}^{\mathrm{T}},

dok su elementi matrice α\boldsymbol{\alpha}:

αii=12πε0⋅ln⁡2hiri=18⋅106⋅ln⁡2hiri;\boxed{\alpha_{ii} = \frac{1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{2h_i}{r_i} = 18 \cdot 10^6 \cdot \ln\frac{2h_i}{r_i}};
αij=12πε0⋅ln⁡Dij′Dij=18⋅106⋅ln⁡Dij′Dij.\boxed{\alpha_{ij} = \frac{1}{2\pi\varepsilon_0} \cdot \ln\frac{D_{ij'}}{D_{ij}} = 18 \cdot 10^6 \cdot \ln\frac{D_{ij'}}{D_{ij}}}.

Izraz se može direktno primeniti na slučaj portalnog trofaznog voda sa dva zaštitna užeta:

Fotografija portalnog stuba sa ucrtanim veličinama: fazni provodnik 1 sa naelektrisanjem q1 na visini h1 i njegov lik na h1 ispod zemlje, visine h2 i h3 ostalih faza, visine hz1 i hz2 zaštitnih užadi i rastojanje D1M.
[V1V2V300]=[α11α12α13α1,z1α1,z2α21α22α23α2,z1α2,z2α31α32α33α3,z1α3,z2αz1,1αz1,2αz1,3αz1,z1αz1,z2αz2,1αz2,2αz2,3αz2,z1αz2,z2][q1q2q3qz1qz2].\begin{bmatrix} V_1 \\ V_2 \\ V_3 \\ 0 \\ 0 \end{bmatrix} = \begin{bmatrix} \alpha_{11} & \alpha_{12} & \alpha_{13} & \alpha_{1,z1} & \alpha_{1,z2} \\ \alpha_{21} & \alpha_{22} & \alpha_{23} & \alpha_{2,z1} & \alpha_{2,z2} \\ \alpha_{31} & \alpha_{32} & \alpha_{33} & \alpha_{3,z1} & \alpha_{3,z2} \\ \alpha_{z1,1} & \alpha_{z1,2} & \alpha_{z1,3} & \alpha_{z1,z1} & \alpha_{z1,z2} \\ \alpha_{z2,1} & \alpha_{z2,2} & \alpha_{z2,3} & \alpha_{z2,z1} & \alpha_{z2,z2} \end{bmatrix}\begin{bmatrix} q_1 \\ q_2 \\ q_3 \\ q_{z1} \\ q_{z2} \end{bmatrix}.

Matrica potencijalnih koeficijenata αij\alpha_{ij} je simetrična u odnosu na glavnu dijagonalu. Da bi se odredile pojedinačne kapacitivnosti faza trofaznog voda, potrebno je gornju jednačinu eksplicitno rešiti po qiq_i.

U opštem slučaju rešenje je dato Drugim Maksvelovim sistemom jednačina:

q=βV;β=α−1.\boxed{\boldsymbol{q} = \boldsymbol{\beta}\boldsymbol{V}}; \quad \boxed{\boldsymbol{\beta} = \boldsymbol{\alpha}^{-1}}.

Ova inverzija, naravno, predstavlja veliku teškoću za ručni proračun. Zato se izbegava u praksi, jer malo doprinosi tačnosti proračuna. Primenjuje se sledeći uprošćeni proračun.

Posle izvršene inverzije rešenje je u opštem slučaju:

[q1q2q3qz1qz2]=[β11β12β13..β21β22β23..β31β32β33............][V1V2V300].\begin{bmatrix} q_1 \\ q_2 \\ q_3 \\ q_{z1} \\ q_{z2} \end{bmatrix} = \begin{bmatrix} \beta_{11} & \beta_{12} & \beta_{13} & . & . \\ \beta_{21} & \beta_{22} & \beta_{23} & . & . \\ \beta_{31} & \beta_{32} & \beta_{33} & . & . \\ . & . & . & . & . \\ . & . & . & . & . \end{bmatrix}\begin{bmatrix} V_1 \\ V_2 \\ V_3 \\ 0 \\ 0 \end{bmatrix}.

Vidi se da ostali elementi matrice β\beta nisu od značaja, pošto se ili množe sa nulom, ili služe za proračun kapacitivnosti zaštitnih užadi, što praktično nije od značaja.

Matrica β\beta u opštem slučaju ima sve elemente različite od nule, pa nije povoljna za primenu simetričnih komponenti.

Zbog toga se za trofazne vodove primenjuje jedan uprošćeni postupak sa srednjim vrednostima. Razlike u rezultatima između detaljnog i uprošćenog proračuna su reda nekoliko %, što je nivoa drugih neizvesnosti u proračunu.

Uprošćeni postupak proračuna podužne kapacitivnosti nadzemnih vodova

Jedna (prva) razvijena jednačina Drugog Maksvelovog sistema jednačina je:

qi=βi1V1+⋯+βiiVi+⋯+βinVn[+∑j=2n(βijVi−βijVi)],q_i = \beta_{i1}V_1 + \cdots + \beta_{ii}V_i + \cdots + \beta_{in}V_n \qquad \left[+\sum_{j=2}^{n}\left(\beta_{ij}V_i - \beta_{ij}V_i\right)\right],

ili posle pregrupisavanja članova:

qi=∑j=1nβijVi⏟Cii+(−βi2)⏟Ci2(Vi−V2)+⋯+(−βin)⏟Cin(Vi−Vn).q_i = \underbrace{\sum_{j=1}^{n}\beta_{ij}V_i}_{C_{ii}} + \underbrace{\left(-\beta_{i2}\right)}_{C_{i2}}\left(V_i - V_2\right) + \cdots + \underbrace{\left(-\beta_{in}\right)}_{C_{in}}\left(V_i - V_n\right).

Dakle, u opštem slučaju je Treći Maksvelov sistem jednačina:

qi=CiiVi+∑j=1j≠inCij(Vi−Vj);\boxed{q_i = C_{ii}V_i + \sum_{\substack{j=1 \\ j \ne i}}^{n}C_{ij}\left(V_i - V_j\right)};
Cii=∑j=1nβij;Cij=−βij.\boxed{C_{ii} = \sum_{j=1}^{n}\beta_{ij}}; \quad \boxed{C_{ij} = -\beta_{ij}}.

Ovi izvedeni izrazi mogu se primeniti za slučaj trofaznog voda:

V1=Vmaxcos⁡ωt;V2=Vmaxcos⁡(ωt−2π/3);V3=Vmaxcos⁡(ωt−4π/3).\begin{gathered} V_1 = V_{max}\cos\omega t; \\ V_2 = V_{max}\cos(\omega t - 2\pi/3); \\ V_3 = V_{max}\cos(\omega t - 4\pi/3). \end{gathered}

Ako se posmatra trenutak t=0t = 0:

q1=C11Vmax+C12[Vmax−−Vmax2]+C13[Vmax−−Vmax2];q1=C11Vmax+32C12Vmax+32C13Vmax,\begin{gathered} q_1 = C_{11}V_{max} + C_{12}\left[V_{max} - \frac{-V_{max}}{2}\right] + C_{13}\left[V_{max} - \frac{-V_{max}}{2}\right]; \\ q_1 = C_{11}V_{max} + \frac{3}{2}C_{12}V_{max} + \frac{3}{2}C_{13}V_{max}, \end{gathered}

tako da je konačno:

q1Vmax=c1=C11+32(C12+C13).\boxed{\frac{q_1}{V_{max}} = c_1 = C_{11} + \frac{3}{2}\left(C_{12} + C_{13}\right)}.

Ako se u proračun uvedu srednje vrednosti, dobiće se:

α12,sr=α13,sr=α23,sr=13⋅18⋅106⋅(ln⁡D12′D12+ln⁡D13′D13+ln⁡D23′D23),\alpha_{12,sr} = \alpha_{13,sr} = \alpha_{23,sr} = \frac{1}{3} \cdot 18 \cdot 10^6 \cdot \left(\ln\frac{D_{12'}}{D_{12}} + \ln\frac{D_{13'}}{D_{13}} + \ln\frac{D_{23'}}{D_{23}}\right),

odnosno:

  • Međusobni koeficijenti (van glavne dijagonale matrice):
αij,sr=18⋅106⋅ln⁡DSG′DSG;\boxed{\alpha_{ij,sr} = 18 \cdot 10^6 \cdot \ln\frac{D_{SG'}}{D_{SG}}};
  • Sopstveni koeficijenti (na glavnoj dijagonali matrice):
αii,sr=18⋅106⋅ln⁡2hSGr,\boxed{\alpha_{ii,sr} = 18 \cdot 10^6 \cdot \ln\frac{2h_{SG}}{r}},

gde su:

  • DSG′=D12′D13′D23′3D_{SG'} = \sqrt[3]{D_{12'}D_{13'}D_{23'}} – srednje geometrijsko rastojanje provodnika i njihovih likova;
  • DSG=D12D13D233D_{SG} = \sqrt[3]{D_{12}D_{13}D_{23}} – srednje geometrijsko rastojanje samih provodnika;
  • hSG=h1h2h33h_{SG} = \sqrt[3]{h_1h_2h_3} – srednje geometrijsko rastojanje provodnika od zemlje.

Sada se Prvi Maksvelov sistem jednačina može napisati kao:

V1=α11,srq1+α12,srq2+α12,srq3;V2=α12,srq1+α11,srq2+α12,srq3;V3=α12,srq1+α12,srq2+α11,srq3.\begin{aligned} V_1 &= \alpha_{11,sr}q_1 + \alpha_{12,sr}q_2 + \alpha_{12,sr}q_3; \\ V_2 &= \alpha_{12,sr}q_1 + \alpha_{11,sr}q_2 + \alpha_{12,sr}q_3; \\ V_3 &= \alpha_{12,sr}q_1 + \alpha_{12,sr}q_2 + \alpha_{11,sr}q_3. \end{aligned}

Na ovaj način matrica α\alpha postaje simetrična.

Ako se reši β=α−1\beta = \alpha^{-1}, onda se za koeficijente CC dobija:

C11=∑j=13β1j=1α11,sr+2α12,sr;\boxed{C_{11} = \sum_{j=1}^{3}\beta_{1j} = \frac{1}{\alpha_{11,sr} + 2\alpha_{12,sr}}};
C12=−β12=α12,sr(α11,sr+2α12,sr)(α11,sr−α12,sr).\boxed{C_{12} = -\beta_{12} = \frac{\alpha_{12,sr}}{\left(\alpha_{11,sr} + 2\alpha_{12,sr}\right)\left(\alpha_{11,sr} - \alpha_{12,sr}\right)}}.

Sada je:

c=c1=C11+3C12=1α11,sr−α12,sr.\boxed{c = c_1 = C_{11} + 3C_{12} = \frac{1}{\alpha_{11,sr} - \alpha_{12,sr}}}.

Posle zamene koeficijenata α\alpha dobija se:

c=118⋅106⋅(ln⁡2hSGr−ln⁡DSG′DSG)=55,55⋅10−9ln⁡DSGr⋅2hSGDSG′[F/km].\boxed{c = \frac{1}{18 \cdot 10^6 \cdot \left(\ln\frac{2h_{SG}}{r} - \ln\frac{D_{SG'}}{D_{SG}}\right)} = \frac{55{,}55 \cdot 10^{-9}}{\ln\frac{D_{SG}}{r} \cdot \frac{2h_{SG}}{D_{SG'}}}} \qquad [\text{F/km}].

Često se može uzeti da je DSG′=4hSG2+DSG2D_{SG'} = \sqrt{4h_{SG}^2 + D_{SG}^2}, pa je:

c=55,55⋅10−9ln⁡DSGr⋅2hSG4hSG2+DSG2[F/km].\boxed{c = \frac{55{,}55 \cdot 10^{-9}}{\ln\frac{D_{SG}}{r} \cdot \frac{2h_{SG}}{\sqrt{4h_{SG}^2 + D_{SG}^2}}}} \qquad [\text{F/km}].

U prethodnom izrazu pretpostavljeno je da su provodnici izrađeni od punog preseka i jedne žice. Pošto to za visoko-naponske vodove nikada nije slučaj, potrebno je rr korigovati kao kod proračuna induktivnosti, ali sa potpuno drugim smislom.

Korekcija poluprečnika rr u slučaju korišćenja snopa provodnika daje ekvivalentni poluprečnik snopa provodnika u slučaju proračuna podužne kapacitivnosti voda:

resC=r∏i=2nD1in,\boxed{r_{esC} = \sqrt[n]{r\prod_{i=2}^{n}D_{1i}}},

ili:

resC=nrRn−1n.\boxed{r_{esC} = \sqrt[n]{nrR^{n-1}}}.

To znači da je konačno izraz za podužnu kapacitivnost provodnika u snopu:

c=55,55⋅10−9ln⁡DSGresC⋅2hSG4hSG2+DSG2[F/km].\boxed{c = \frac{55{,}55 \cdot 10^{-9}}{\ln\frac{D_{SG}}{r_{esC}} \cdot \frac{2h_{SG}}{\sqrt{4h_{SG}^2 + D_{SG}^2}}}} \qquad [\text{F/km}].

U slučaju da je DSG2≪4hSG2D_{SG}^2 \ll 4h_{SG}^2, što je kod vodova viših naponskih nivoa ispunjeno, onda je:

c=55,55⋅10−9ln⁡DSGresC[F/km].\boxed{c = \frac{55{,}55 \cdot 10^{-9}}{\ln\frac{D_{SG}}{r_{esC}}}} \qquad [\text{F/km}].

Fazni provodnici zbog ugiba nisu strogo pravi i horizontalni.

Zato treba koristiti srednju visinu provodnika, kao na slici:

Provodnik okačen u tački na visini Hi iznad zemlje, sa ugibom f_max u sredini raspona.
hi=Hi−23fmaxh_i = H_i - \frac{2}{3}f_{max}

Na prethodnoj slici je HiH_i visina tačke vešanja provodnika, a fmaxf_{max} maksimalni ugib provodnika.

Polazeći od podužne pogonske kapacitivnosti, može se odrediti specifična otočna kapacitivna reaktansa, kao:

jXc=1jωc⋅1L.\boxed{\mathrm{j}X_c = \frac{1}{\mathrm{j}\omega c} \cdot \frac{1}{L}}.

Ukupna kapacitivna odvodnost voda je:

jB=1jXc.\boxed{\mathrm{j}B = \frac{1}{\mathrm{j}X_c}}.

Teme

Vodovi i kablovi · Simetrične komponente