Nadzemni vod je element sa raspodeljenim parametrima:
Na prethodnoj slici je:
r – podužna aktivna otpornost;
l – podužna induktivnost;
g – podužna aktivna odvodnost;
c – podužna kapacitivnost.
Sa slike se vidi da r i l predstavljaju redne, a g i c otočne parametre.
Vrednosti svih parametara date su kao podužne, dok se ukupne vrednosti dobijaju množenjem podužnih sa ukupnom dužinom voda.
Parametri r, l i c su konstruktivni parametri voda i zavise od materijala i načina konstrukcije voda. Oni su dominantni kod vodova i po pravilu se uzimaju u obzir.
Odvodnost g određuje nesavršenost izolacije (male mikro struje kroz izolator), vremenske prilike, zaprljanost izolatora itd.
Podužna aktivna otpornost nadzemnih vodova
Podužna aktivna otpornost izračunava se kao:
r−=sρL=1km,
gde su:
ρ – specifična aktivna otpornost voda, u [Ωmm2/km];
s – poprečni presek, u [mm2];
ρCu(+20∘C)=17,8Ωmm2/km;
ρAl(+20∘C)=28,0Ωmm2/km.
Otpornost provodnika koji se koriste za nadzemne vodove je veća od r−, zbog sledećih razloga:
•Pri proticanju naizmenične struje zbog skin efekta raspodela struje kroz poprečni presek nije ravnomerna. Povećanje otpornosti može se dati različitim formulama, a primer jedne je:
r∼=r−(1+192ρω2μ2r)4,
gde su:
ω – kružna učestanost, u [1/s];
μ – magnetna permeabilnost, u [H/m];
r – poluprečnik provodnika, u [mm].
•Zbog efekta blizine faznih provodnika dolazi do poremećaja u raspodeli struje po poprečnom preseku.
•Zbog konstrukcije provodnika voda u obliku užeta pojedine žice su duže od samog užeta.
Zbog svega toga, podužna otpornost se najčešće ne izračunava, već se koriste kataloški podaci proizvođača.
Podužna induktivnost nadzemnih vodova
Proračun induktivnosti je komplikovaniji od proračuna otpornosti, zbog magnetne veze faznih provodnika.
U izvođenju se polazi od jednog usamljenog provodnika:
Iz osnova elektrotehnike je poznato da je induktivnost jednog usamljenog provodnika jednaka zbiru spoljašnje i unutrašnje induktivnosti, i da je data izrazom:
Iz prethodnih izraza se vidi da je za bilo koji vremenski trenutak ispunjeno:
I1+I2+I3=0.
Ako se posmatra neki vremenski trenutak, na primer t=0, uz logičnu pretpostavku jednakosti poluprečnika provodnika: r1=r2=r3, odnosno r1e=r2e=r3e=re, obuhvat fluksa oko provodnika 1 je:
Moguće je izračunati i srednju induktivnost tri faze, odnosno nadzemnog voda:
l=3l1+l2+l3.
Preplitanje (transpozicija) vodova
Iz gornjih izraza vidi se da su induktivnosti pojedinih faza različite, što bi dovelo do nesimetrije trofaznog voda. To je neprihvatljivo za eksploataciju voda.
Fazni provodnici 220 kV i 400 kV su najčešće raspoređeni u horizontalnoj ravni (portalni stubovi). Da bi se i kod njih postiglo da sve faze imaju istu induktivnost vrši se preplitanje, odnosno transpozicija faznih provodnika kao na slici:
Sa slike se vidi da se transpozicija sprovodi tako što se ukupna dužina trase voda podeli na tri deonice i izvrši prevezivanje faznih provodnika. Prevezivanje faznih provodnika poskupljuje vod, jer se može obaviti samo na specijalnim stubovima i zahteva povećan broj izolatorskih lanaca. Preplitanje voda vrši se samo ako je ispunjen uslov:
gde je DSG=3D12D13D23 srednje-geometrijsko rastojanje faznih provodnika.
Do gornjeg izraza može se doći i na drugi način (koji je dobro znati za zadatke), u kome se polazi od izraza preko struja:
l=l1=l2=l3=3l1I+l1II+l1III=32⋅10−4(lnre1I1−I1I2lnD12−I1I3lnD13+lnre1II1−I1I2D12 u deonici IIlnD23−I1I3D13 u deonici IIlnD12+lnre1III1−I1I2lnD13−I1I3lnD23)=32⋅10−4(lnre1Ire1IIre1III1−I1I2+I3lnD12−I1I2+I3lnD13−I1I2+I3lnD23)
Sada je isto kao i ranije:
l=2⋅10−4⋅lnre3D12D13D23=2⋅10−4⋅lnreDSG
Proračun induktivnosti provodnika u snopu
Analogno se izvodi izraz i za dve grupe provodnika (X i Y):
lX=2⋅10−4⋅lnDSG,sopstvenoDSG,medjusobno.
U slučaju da se skup X sastoji od samo jednog provodnika, tada je DSG,sopstveno=re, što se svodi na prethodne izraze.
Posmatra se slučaj dvofaznog voda sa dva provodnika po fazi (analogno se dobija i za slučaj trofaznog voda):
Sa slike se vidi da je:
DS – rastojanje provodnika u snopu;
D – rastojanje između snopova.
Međusobno srednje-geometrijsko rastojanje za prethodni slučaj je:
Ako se pretpostavi generalan slučaj, odnosno da u snopu A postoji n provodnika, a u snopu Bm provodnika, broj međusobnih rastojanja je m⋅n, pa izraz za međusobno srednje-geometrijsko rastojanje daje:
DSG,medjusobno=m⋅nD11⋯D1m⋯Dn1⋯Dnm.
Po analogiji, izraz za sopstveno srednje-geometrijsko rastojanje je:
DSG,sopstveno=n2D11⋯D1n⋅D21⋯Dnn.
Kada su provodnici svih faza isti (potpuno logična pretpostavka), onda je: D11=D22=⋯=Dnn=re. Uz ovu pretpostavku za slučaj dva voda po fazi je:
DSG,sopstveno=4(reDs)2=2reDs=res,
gde je sa res označen ekvivalentni poluprečnik snopa.
U opštem slučaju izraz za ekvivalentni poluprečnik snopa je:
res=n2ren(i=2∏nD1i)n=nrei=2∏nD1i.
Takođe, postoji i alternativni izraz koji se često koristi:
res=nnreRn−1,
gde je R poluprečnik kruga na kome su raspoređeni provodnici. U knjigama se mogu naći i drugi izrazi za ekvivalentni poluprečnik snopa, ali su prethodni najlakši za pamćenje.
Primena prvog izraza na nekoliko karakterističnih konfiguracija vodova u snopu daje:
n=2⇒res=reDs
n=3⇒res=3reDs2
n=4⇒res=42reDs3
Pogonska podužna induktivnost nadzemnog voda
Polazi se od nadzemnog voda jedinične dužine, koji je na jednom kraju kratko spojen i uzemljen, tako da provodnici sa zemljom čine strujnu petlju.
Zbog jedinične dužine jedinična podužna i ukupna induktivnost su jednake ls=Ls.
Zemlja se može zameniti ekvivalentnim provodnikom sa dimenzijama faznog provodnika, na dubiniDevertikalno ispod faznih provodnika nadzemnog voda (obrazac Karsona):
De=660fρ[m],
gde je ρ specifična otpornost zemljišta.
Dubina ekvivalentnog provodnika je puno veća od srednje-geometrijske visine provodnika:
De≫hSG=3h1h2h3,
tako da se može smatrati da su sopstvene induktivnosti petlji fazni provodnik-zemlja jednake:
Iz prethodnog izvođenja se vidi da dolazi do rasprezanja komponentnih sistema. To omogućava da se asimetričan režim izračunava pomoću tri monofazne zamenske šeme i simetričnih komponenti pobude.
Trofazni vod približno se predstavlja kao sistem veoma dugačkih cilindričnih provodnika. Oni su elektrostatički spregnuti, te na kapacitivnost jednog provodnika utiču ostali.
Električno polje u okolini cilindričnog provodnika je radijalno, a intenzitet mu je:
Ex=2πε0q⋅x1[V/m]
U prethodnom izrazu je:
q – podužno naelektrisanje provodnika, u [C/km];
ε0=36π1⋅10−9mF=36π1⋅10−6kmF.
Potencijal tačke A je:
VA=r∫DExdx=2πε0q⋅lnrD[V].
To znači da je podužni kapacitet između površine provodnika i cilindrične površine koja sadrži tačku A:
U prethodnom izrazu usvojeno je da je potencijal tačke M negativan u odnosu na beskonačnost. To je sasvim proizvoljno. Ovde je rađeno preko potencijala. Pošto je napon razlika potencijala, onda je u odnosu na beskonačnost to isto.
Ako se tačka M preseli na površinu prvog provodnika, tada je:
Matrica potencijalnih koeficijenata αij je simetrična u odnosu na glavnu dijagonalu. Da bi se odredile pojedinačne kapacitivnosti faza trofaznog voda, potrebno je gornju jednačinu eksplicitno rešiti po qi.
U opštem slučaju rešenje je dato Drugim Maksvelovim sistemom jednačina:
q=βV;β=α−1.
Ova inverzija, naravno, predstavlja veliku teškoću za ručni proračun. Zato se izbegava u praksi, jer malo doprinosi tačnosti proračuna. Primenjuje se sledeći uprošćeni proračun.
Posle izvršene inverzije rešenje je u opštem slučaju:
Vidi se da ostali elementi matrice β nisu od značaja, pošto se ili množe sa nulom, ili služe za proračun kapacitivnosti zaštitnih užadi, što praktično nije od značaja.
Matrica β u opštem slučaju ima sve elemente različite od nule, pa nije povoljna za primenu simetričnih komponenti.
Zbog toga se za trofazne vodove primenjuje jedan uprošćeni postupak sa srednjim vrednostima. Razlike u rezultatima između detaljnog i uprošćenog proračuna su reda nekoliko %, što je nivoa drugih neizvesnosti u proračunu.
Često se može uzeti da je DSG′=4hSG2+DSG2, pa je:
c=lnrDSG⋅4hSG2+DSG22hSG55,55⋅10−9[F/km].
U prethodnom izrazu pretpostavljeno je da su provodnici izrađeni od punog preseka i jedne žice. Pošto to za visoko-naponske vodove nikada nije slučaj, potrebno je r korigovati kao kod proračuna induktivnosti, ali sa potpuno drugim smislom.
Korekcija poluprečnika r u slučaju korišćenja snopa provodnika daje ekvivalentni poluprečnik snopa provodnika u slučaju proračuna podužne kapacitivnosti voda:
resC=nri=2∏nD1i,
ili:
resC=nnrRn−1.
To znači da je konačno izraz za podužnu kapacitivnost provodnika u snopu: